25.08.2020. ZA SVAKO DIJETE U FBIH JE OBEZBIJEĐENA VAKCINA

Obavezni program imunizacije djece na zarazne bolesti u FBiH podrazumijeva vakcinaciju protiv tuberkoloze, hepatitisa B, difterije, tetanusa, pertitusa, dječije paralize i hemofilije tipa B, te protiv morbila (ospice, krzamak), rubeole i zaušnjaka.  Ova imunizacija je obavezna i roditelji ne mogu odlučivati da li će njihovo dijete biti vakcinirano ili ne, upozorava Goran Čerkez, pomoćnik za javno zdravstvo u Ministarstvu zdravstva u Vladi FBiH.
„Pravo djeteta na zdravlje je iznad prava roditelja da donose odluku o tome, stručno mišljenje je iznad mišljenja roditelja, vakcina je obavezna i dijete je mora primiti, a obavezna imunizaciju, dakle vakcinaciju provode službe primarne zdravstvene zaštite, odnosno lokalni domovi zdravlja. Problemi koji se pojavljuju kod osoba koje su pod uticajem antivakcinalnih lobija se dešavaju u cijelom svijetu i svi se bore na svoj način, a  mi u BiH argumentima, medijskom komunikacijom, direktnim kontaktima s roditeljima i starateljima, no glavni neprijatelj imunizacije je to što mi gotovo da nemamo bolesti na koju se djeca imuniziraju ili protiv koje moraju biti vakcinisana jer su vakcinom iskorijenjene i ljudi pred sobom nemaju ružne slike tih oboljenja i posljedica“, kaže Čerkez. 

I epidemiologinja Anisa Bajramović  iz Zavoda za javno zdravstvo KS podsjeća da je vakcinacija obavezna.
„Vakcinacija je dio zaštite ukupnog stanovništva od vakcinopreventabilnih bolesti. Nažalost još uvijek nemamo vakcine protiv svih zaraznih bolesti. Ono što je važno jeste da je u ukupnom broju djece svega 2 do 5 posto onih čiji roditelji ne žele da njihovo dijete bude vakcinisano i jedini način rada s njima jeste razgovor i edukacija, objašnjavanje značaja imunizacije. Mislim da ljekari ne treba da se bave antivakserima jer bi to izgledalo kao da se nakon svih godina školovanja i prakse pravdamo za ono što radimo u interesu opšteg dobra i mislim da to nema smisla“, kaže Bajramović.

Čerkez napominje da bez obzira na to što jedan broj djece u FBiH nije upisan u matične knjige rođenih – sva djeca u FBiH imaju zdravstveno osiguranje po nekom osnovu.
„Mi nemamo neosigurane djece što znači da je svakom obezbijeđena vakcina. Zavod za javno zdravstvo redovno dobije spisak rođene djece, domovi zdravlja takođe, svako dijete ima obavezne preglede kroz pedijatrijske službe, pa na taj način pedijatri prate karton imunizacije i primanje vakcina, a ako neko ne dođe – bude pozvan. Određene kategorije kao Romi ili porodice koje često mijenjaju mjesto boravka jesu u riziku da ne budu vakcinisani, ali zdravstvene vlasti imaju dobru saradnju s organizacijama civilnog društva koje brinu o poštivanju njihovih prava i provode edukaciju, pa preko njih, između ostalog, obezbjeđujemo i provođenje redovne imunizacije“,  pojašnjava Čerkez.

Kao posljedica nedovoljnog obuhvata imunizacijom u Bosni i Hercegovini je 2014/15. godine zabilježena jedna od najvećih epidemija morbila u Europi i troškovi liječenja su iznosili 4,4 miliona KM što je bilo gotovo milion maraka više od sredstava namijenjenih programu imunizacije podaci Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH.

2019. godine od morbila su oboljela 1.332 lica na području svih deset kantona u FBiH i tada je umrlo dvoje ljudi.  Među oboljelima je bilo 125 beba mlađih od godinu dana, 472 djece od jedne do četiri godine i 187 djece uzrasta od 5 do 9 godina. Najveći postotak tada oboljelih su bili nevakcinisane osobe (80,8%), nepoznatog vakcinalnog statusa (13,4%) ili su primili samo jednu dozu vakcine (4,7%).

Mnoge zemlje se odlučuju za različite kaznene mjere za necijepljenje jer je kontrola zaraznih bolesti interes zajednice. U FBiH je to novčana kazna od 100 KM, a u drugim zemljama uskraćivanja prava na upis u vrtić ili školu, diferencirane stope zdravstvenog osiguranja ili, ako je riječ o odraslim osobama, otkaz na poslu jer time ugrožavaju zdravlje drugih.

Bajramović pojašnjava da inspekcije u FBiH rade svoj posao po prijavama zdravstvenih ustanova nakon što pedijatri evidentiraju da neki roditelj ne želi vakcinisati dijete.
„Lično duboko vjerujem da kazne za roditelje koji ne žele da njihovo dijete bude vakcinisano nisu rješenje za bolji obuhvat djece vakcinacijom. Duboko sam uvjerena da svi u sistemu zdravstvene zaštite trebamo biti aktivisti i raditi na podizanju svijesti o značaju vakcinacije. Osim razgovora s pedijatrima, bilo ko ko ima ikakvu dilemu o vakcinama može otići na UNICEF-ovu web-stranu vakcine.ba i tamo naći odgovore na sva pitanja, mislim da nema pitanja na koje tamo nije odgovoreno“, pojašnjava Bajramović i naglašava da odlazak pedijatru zbog vakcine ne mora nužno značiti i vakcinaciju, nego može biti samo informativni razgovor kako bi roditelji otklonili dileme koje možda imaju.

U samom procesu ili lancu imunizacije, entiteti, u konkretnom slučaju Vlada FBiH, obezbjede novac za vakcine, Zavod za javno zdravstvo ih nabavlja putem otvorenog javnog poziva za cijelu FBiH i one dalje budu distribuirane do domova zdravlja i sve vrijeme ih prati kontrola da li su pod propisanim uslovima.  Na nivou domova zdravlja sve vakcine iz Programa imunizacije se moraju čuvati u frižiderima na temperaturi od +2C do +8C, skladištenje vakcina u rashladnim uređajima se kontinuirano prati i bilježi, postoje i indikatori i alarmi koji isključuju svaku bočicu koja nije pažljivo čuvana, a prije svake vakcinacije provjeri se svaka pojedinačna doza. Sve vakcine koje se koriste u BiH u domovima zdravlja su prošle rigorozne kontrole od strane Svjetske zdravstvene organizacije, zemlje proizvođača i Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine.

Proizvodnja vakcine je proces koji traje oko dvije godine. Tokom tog procesa 70% vremena čini kontrola kvaliteta i svaka doza vakcine se testira oko sto puta.  Proizvođač garantuje da je vakcina u okviru propisanog standarda koji je mnogo viši nego za većinu lijekova.
„Kao forma prevencije cijepljenje zahtjeva suočavanje individualne autonomije s najboljim društvenim interesom. Rijetko koji suvremeni etički model postavlja apsolutnu autonomiju iznad drugih razmatranja. U zemljama gdje je imunizacija samo preporučena svijest o važnosti imunizacije je na vrlo visokom nivou što se vidi po obuhvatima u tim zemljama. Dovesti dijete na cijepljenje dio je rutinske roditeljske prakse, pojašnjava dr. Musa.  Naglašava da analiza implementacije programa imunizacije u Federaciji Bosne i Hercegovina ukazuje na to da većina roditelja shvaća vrijednost imunizacije i odlučuje se za cijepljenje djece – obuhvat imunizacijom iznosi između 80 i 90 posto od godišnjeg planiranog broja, zavisno od vrste cjepiva i uzrasta kada se daje cjepivo.

Za one koji imaju dilemu oko životne dobi djeteta za određene vakcine, evo podsjećanja – Kalendar kontinuirane obavezne i imunizacije/vakcinacije u FBiH od rođenja do 18. godine je preuzet s web-strane Zavoda za javno zdravstvo FBiH:

  • Novorođenčad  u porodilištu- protiv tuberkuloze (BCG vakcina) i hepatitisa B (HBV vakcina) – BCG vakcinacija unutar 12-24 sata po rođenju djeteta u porodilištu, istovremeno s prvom dozom HBV vakcine. Djeca koja nisu iz bilo kojeg razloga primila BCG vakcinu – trebaju biti BCGirana do pete godine života, a novorođenčad koja u rodilištu nisu primila HBV vakcinu zajedno sa BCG vakcinom trebaju je primiti što prije.
  • S punih mjesec dana života dojenčad trebaju primiti drugu dozu HBV vakcine.
  • S navršena 2 mjeseca primaju prvu doza kombinirane vakcine protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječje paralize i bolesti uzrokovane Haemophilus influenzae tip b (DTaP‐IPV‐Hib vakcina)
  • U 4. mjesecu života druga doza kombinirane vakcine DTaP‐IPV‐Hib
  • S navršenih 6 mjeseci treću dozu kombinirane vakcine DTaP‐IPV‐Hib i treću dozu HBV intramuskularno.
  • Nakon prvog rođendana vakcinu protiv ospica, rubeole i zaušnjaka (MRP vakcina)
  • U 2. godini života djeci prva održavajuća doza (revakcina) kombinirane DTaP‐IPV‐Hib vakcine, ako je od treće doze DTaP‐IPV‐Hib vakcine prošlo najmanje šest mjeseci.
  • U 5. godini života prva revakcinacija kombiniranom četverovalentnom vakcinom DTaP‐IPV, a drugu revakcinaciju DTaP‐IPV u šestoj godini života, odnosno do navršene sedme godine života. (Preporučuje se da najmanji razmak između prve i druge revakcinacije bude četiri godine.)
  • U 6. godini MRP revakcinaciju. Djeca do polaska u školu trebaju primiti 2 doze MRP vakcine, a razmak između MRP primovakcinacije i revakcinacije, ako do tada nije realiziran uobičajen raspored davanja MRP vakcinacije minimalno treba biti 30 dana.
  • U 14. godini života realizira se revakcinacija kombiniranom vakcinom, tj. niža doza za difteriju i anatoksin tetanusa (dT) intramuskularno u deltoidni mišić nadlaktice.
  • U završenom razredu osnovne škole provjerava se HBV vakcinalni status, te ako je neprimjeren, djeci se daje HBV vakcina po shemi 0‐1‐6 mjeseci.
  • U završnom razredu srednje školal i do navršenih 18 godina života provodi se dT revakcinacija,ako u završnom razredu osnovne škole djeca nisu primila dT revakcinu.

_______________________________________________________

Ovaj tekst produciran je u okviru projekta Povećanje svjesnosti o važnosti imunizacije sa posebnim fokusom na romske zajednice – Imunizacija za svako dijete! koji provodi Kali Sara – Romski informativni centar u partnerstvu sa CZP „Romalen“ Kakanj i UNICEF-ovim Uredom za BiH, uz finansijsku podršku Centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) i USAID-a.

This entry was posted in Nekategorisano. Bookmark the permalink.

Comments are closed.