29.08.2020. OKO VAKCINA NIŠTA NIJE PREPUŠTENO SLUČAJU

Alma Čorbo, viša medicinska sestra

Kako izgleda  postupak vakcinacije od dolaska djeteta u dom zdravlja do trenutka kada smatramo da je prošao period u kom bi mogli očekivati neke posljedice?
Djeca se vakcinišu prema kalendaru koji je propisan zakonima koji su istovjetni za cijelu BiH, a mi pratimo kalendar i pozivamo roditelje da dovedu dijete. Kada dođu u dom zdravlja idu u odjel za zdravu djecu. Pedijatar ili pedijatrica obavljaju ljekarski pregled jer ni jednu vakcinu ne dajemo prije pregleda koji je praktično sistematski. Nakon toga dijete preuzima sestra koja daje vakcinu. Ona prije toga pripremi dokumentaciju jer vakcinu upisujemo u zdravstveni i vakcinalni karton djeteta, ali i u zdravstvenu knjižicu da bi roditelji u svakom trenutku imali podatke o tome šta je dijete primilo od vakcina i kada. Kada dođe do same vakcine – sestra mora malo opustiti i roditelje i dijete jer se često plaše i nakon toga pristupamo samoj vakcinaciji.

Kod nekih roditelja postoji sumnja da pregled pedijatra nije dovoljna da se utvrdi zdravstveno  stanje djeteta, da bi trebalo napraviti analize krvi, rendgen ili neke slične preglede?
S obzirom da djecu vakcinišu pedijatri u matičnom domu zdravlja, dakle tamo gdje ima otvoren karton od samog rođenja i gdje ga prate od prvog dana života do polaska u školu, ljekar ima uvid u cjelokupno zdravstveno stanje. Pedijatrijski sistematski pregled prije vakcine podrazumijeva slušanje srca i pluća, pregled grla i uha, mjerenje težine i visine što pokazuje napredak djeteta i to je sasvim dovoljno da pedijatar sa sigurnošću utvrdi da li je dijete zdravo ili nije i da li može dobiti vakcinu. Ako postoji bilo kakva sumnja – temperatura, prehlada ili neka akutna bolest – o tome pravimo intervju sa roditeljima i prema potrebi  vakcinu odlažemo ili predlažemo dodatne pretrage. Djecu koja su u nekoj rizičnoj grupi šaljemo na dodatne preglede i tražimo konsultacije neuropedijatra kako bi sa apsolutnom sigurnošću utvrdili da li ukupno zdravstveno stanje dozvoljava vakcinu. Kod vakcine se ništa ne prepušta slučaju, u svim organizacionim jedinicama domova zdravlja svi pedijatri rade po istom «šnitu», a postoje i jasna uputstva i naredbe o tome šta trebamo uraditi prilikom davanja vakcine.

Kako čuvate vakcine?
Protokol je vrlo strog i precizan i moramo ga se svi pridržavati, a mislim da smo u zadnjih pet godina napravili veliki napredak kada je u pitanju njihovo čuvanje. Vakcine nabavlja Zavod za javno zdravstvo FBiH i oni ih prosljeđuju Epidemiološkoj službi Domova zdravlja koja ih u klimatiziranom automobilu u  posebnim kutijama dostavljaju lokalnim domovima zdravlja gdje ih mi preuzimamo i pohranjujemo u škrinju. U škrinjama čuvamo količinu vakcina za mjesec dana, tako planiramo potrebe, ali imamo i dnevne frižidere u kojima stavljamo količinu za jedan dan jer  unaprijed znamo koliko djece će nam doći i koliko kojih vakcina nam treba i na taj način sprječavamo otvaranje škrinje svaki čas. Inače svaki dan dva puta – ujutro kada dođemo i uveče kada krenemo kući – pregledamo škrinje i bilježimo stanje. Škrinje imaju vanjske termometre i unutrašnje uređaje koji bilježe temperaturu tri mjeseca unazad i ako se  bilo kada uključi alarm koji upozorava na odstupanje temperature – vakcine se popisuju i ne koristimo ih dok se ne utvrdi šta se tačno desilo.

Kako naručujete vakcine i određujete koliko čega vam treba – doktor Lutvo Sporišević je rekao da je to posao koji obavljaju sestre?
Mi imamo evidenciju i u svakom momentu znamo ko će doći na koju vakcinu i inače svi koji se bave vakcinama i koji to rade mogu kroz evidenciju svaki sat znati ko će im doći, šta trebaju dati i prema tome planiramo koju količinu vakcina ćemo naručiti. Sada recimo imamo raspoređene termine skoro do Nove godine.  Pravimo i godišnji plan potreba koji svake godine do 20-og januara dostavljamo Zavodu. Desi se da Zavod nije nabavio neke vakcine i da ih nema, ali to ne traje dugo. Imali smo jednom slučaj sa polio-vakcinom i sa BCG, ali nije dugo trajalo, a djeca koja ne prime BCG odmah po rođenju dobiju tu vakcinu prilikom prvog dolaska u dom zdravlja. Moramo znati da mi nismo veliki kupac i dobavljačima nismo prioritet u odnosu na one koji kupuju milione doza, ali uglavnom imamo vakcina i nemamo prekida zbog toga.

Imate li neku ideju kako uopšte doprijeti do djece koja nisu upisana u matične knjige rođenih?
Ako dijete nikada nije došlo u dom zdravlja mi nemamo način da ih nađemo. Pretpostavljamo da takvih slučajeva ima u romskoj populaciji i u porodicama koje često mijenjaju adresu, ali pokušavamo doći do njih preko onih koji redovno dolaze i uglavnom se odazivaju na pozive. Lično mislim da bi tu mogli da se angažuju centri za socijalni rad. Oni su spremni na saradnju i svi slučajevi koje smo do sada imali pokazuju da je u ovom procesu potrebna saradnja svih aktera.

_______________________________________________________

Ovaj tekst produciran je u okviru projekta Povećanje svjesnosti o važnosti imunizacije sa posebnim fokusom na romske zajednice – Imunizacija za svako dijete! koji provodi Kali Sara – Romski informativni centar u partnerstvu sa CZP „Romalen“ Kakanj i UNICEF-ovim Uredom za BiH, uz finansijsku podršku Centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) i USAID-a.

This entry was posted in Nekategorisano. Bookmark the permalink.

Comments are closed.