Prema popisu stanovni\u0161tva iz 1991. godine, Bijeljina je imala 96.988 stanovnika, me\u0111u kojima 1.746 Roma, odnosno 1,80% ukupnog stanovni\u0161tva. Prema procjenama sagovornika, prije rata na podru\u010dju Bijeljine \u017eivjelo je oko 2.000 Roma, dok ih je tokom rata ostalo pribli\u017eno 1.000.<\/p>\n\n\n\n
Tokom rata Romi u Bijeljini bili su izlo\u017eeni progonu, fizi\u010dkom i verbalnom nasilju, prisilnoj mobilizaciji, seksualnom nasilju, plja\u010dki i oduzimanju imovine. Svjedo\u010denja pokazuju da su pojedine porodice \u017eivjele u izrazito te\u0161kim uslovima, bez dovoljno hrane i ogrjeva i u stalnom strahu od dolazaka vojske.<\/p>\n\n\n\n
Jedna Romkinja, koja je cijeli rat provela u Bijeljini, opisala je svakodnevni \u017eivot: \u201eU ratu nije moglo biti gore, tako se \u017eivjelo. \u010cekalo se da ti neko donese komad hljeba i tada si mogao jesti, a ako ne donese onda se gladuje ili se ide i tra\u017ei komad hljeba po kantama… Romi koji su ostali bili su natjerani u vojsku, jer ja znam po svom mu\u017eu. On je bje\u017eao i u jamama spavao. U mene je mu\u017e jednu no\u0107 do\u0161ao ku\u0107i da prespava nakon sedam dana i oni su odmah do\u0161li na vrata i uhvatili ga. Tu su ga pretukli i ubacili u kombi kao kera i tri mjeseca mu nisu dali da do\u0111e ku\u0107i niti smo mi znali gdje je bio.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Prisilna mobilizacija romskih mu\u0161karaca pojavljuje se u vi\u0161e svjedo\u010denja. Jedna ispitanica navela je da je njen suprug odveden na liniju na Majevicu, gdje je proveo \u010detiri godine. Dok je on bio na liniji, ona je poku\u0161avala prehraniti porodicu. Opisala je dolaske vojnika tokom no\u0107i, pucanje za njenim djetetom, kao i uni\u0161tavanje hrane: \u201eDonesu nam u selo bra\u0161no i hljeb i prospu po avliji kako mi ne bismo imali da jedemo. Jednom su dolazili i pucali u \u0161erpe koje sam imala kako ne bih imala u \u010demu da im napravim jelo. Sva\u0161ta sam pre\u017eivjela, razna zlostavljanja. Ja vjerujem da je sve \u0161to se desilo nama tokom rata je \u0161to smo bili Romi.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Druga svjedokinja opisala je kako je po\u010detkom rata vojska do\u0161la prije svitanja i odvodila mu\u0161karce: \u201eMoj otac je odbio jer mi Romi ne volimo rat niti bilo koji sukob. Tukli su ga nogama, bacili ga na zemlju i tukli sve u glavu, nogama, i rebra. Moj brat je sko\u010dio da ga brani i njega su tukli, a zatim ih natovarili u kamion i odveli u nepoznatom pravcu. Dva mjeseca nismo znali za njih.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Svjedo\u010denja govore i o fizi\u010dkom nasilju nad mu\u0161karcima koji su ostali u Bijeljini. Jedna \u017eena navela je da je pred kraj rata policija tokom no\u0107i izvela mu\u0161karce iz ku\u0107e, vezala ih za stabla i tukla. Njen suprug je tom prilikom zadobio te\u0161ke povrede, uklju\u010duju\u0107i slomljena rebra.<\/p>\n\n\n\n
Posebno te\u017eak dio svjedo\u010denja odnosi se na seksualno nasilje nad Romkinjama. Zabilje\u017eeni su slu\u010dajevi silovanja \u017eena i djevojaka u razli\u010ditim dijelovima Bijeljine, uklju\u010duju\u0107i \u010copor, Sala\u0161 i Divlji Zapad. Svjedokinja E. S., ro\u0111ena 1986. godine, navela je da se iz pri\u010da starijih sje\u0107a da je po\u010detkom rata u naselju \u010copor silovan ve\u0107i broj Romkinja. Prema njenom svjedo\u010denju, me\u0111u njima su bile njena majka, kao i F. R., K. B. i P. B. Nakon toga njen otac je organizovao odlazak porodice u Beograd. Po zavr\u0161etku ratnih de\u0161avanja vratili su se u Bijeljinu i zatekli uni\u0161tenu ku\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Romkinja M. S. iz Sala\u0161a, koja je na po\u010detku rata bila trudna, opisala je odvo\u0111enje mu\u0161karaca i seksualno nasilje nad \u017eenama: \u201eDo\u0161li su po\u010detkom rata u no\u0107i, probudili nas, sve nas poredali, djecu, \u017eene i mu\u0161karce. Rekli su da moraju da idu sa njima, bio je zeleni kamion sa ceradom. Mu\u0161karci su \u0107utali, nisu se bunili, strah ih bilo da nas sve ne ubiju. A onda su po\u010deli da skidaju \u017eene, pipaju za dojke, gledaju koja ima ve\u0107u zadnjicu i silovali, svi smo gledali.\u201c Prema njenom svjedo\u010denju, odvedeni mu\u0161karci vratili su se nakon pribli\u017eno tri mjeseca. Porodica je tokom rata ostajala bez hrane, struje i osnovnih potrep\u0161tina, a ku\u0107a im je bila uni\u0161tena \u2013 skinuti su i odneseni prozori i krov.<\/p>\n\n\n\n
Svjedok A. S., Rom iz Sala\u0161a i otac \u0161estero djece, naveo je da je tokom rata bio pripadnik VRS-a na polo\u017eajima na Majevici. Dok je bio na liniji, njegova trudna supruga bila je vi\u0161e puta silovana: \u201eDok sam bio na rati\u0161tu, vojnici Arkana su dolazili i moju \u017eenu su silovali, silovali su je vi\u0161e puta iako je bila skoro pred porodom. To su mi pri\u010dale moje sestre, \u017eena nije htjela meni da ka\u017ee da me ne sikira\u2026\u201c<\/p>\n\n\n\n
U naselju Divlji Zapad zabilje\u017eeno je svjedo\u010denje Romkinje H. B., koja je sa roditeljima i djetetom ostala u Bijeljini tokom rata. Navela je da je bila seksualno zlostavljana od pripadnika jedinice Simini \u010detnici: \u201eSje\u0107am se da su do\u0161li jednom Simini \u010detnici, visok crn, nikad ga ne\u0107u zaboraviti, i po\u010deo je tu\u0107i kom\u0161ije D. i F., ja sam otr\u010dala da branim, pa je mene tuko i odveo u ku\u0107u mojih roditelja i silovao. Posle toga je htio da siluje djevoj\u010dicu jednu pa ga je \u017eena udarila i oborila. Djevoj\u010dica je imala mo\u017eda deset godina, mo\u017eda i manje.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Zabilje\u017een je i slu\u010daj H. H., gluhonijeme Romkinje koja je, prema svjedo\u010denju, silovana u Bijeljini dok je bila djevojka. Silovanje je kasnije prijavila u Njema\u010dkoj, gdje je kao posljedicu silovanja rodila sina.<\/p>\n\n\n\n
U naselju Tombak tokom rata \u017eivjela je H. A. sa suprugom i djecom. Njen suprug je odmah na po\u010detku rata mobilisan u VRS i \u010detiri do pet mjeseci nije dolazio ku\u0107i. Mobilisani su i njen svekar, djever i drugi mu\u0161karci Romi. H. A. nije bila seksualno zlostavljana, ali je strahovala za svoju djevoj\u010dicu: \u201eBila sam stalno na prozoru i samo nadgledala jer me je bilo strah da ne\u0107e \u0161ta baciti preko prozora i ubiti moju djecu. Imala sam jednu djevoj\u010dicu, strah da je ne siluju me dovela do toga da sam je morala o\u0161i\u0161ati na mu\u0161ku frizuru, obla\u010diti joj mu\u0161ke stvari kako bi izgledala kao dje\u010dak.\u201c Navela je i da je njen svekar tokom rata prevozio mrtve i dijelio hranu, uklju\u010duju\u0107i prikupljanje tijela u Br\u010dkom.<\/p>\n\n\n\n
Na po\u010detku rata u Bijeljini je ubijen Vokan (Ibrahim) Ha\u0161imovi\u0107, zvani Voko. Imao je oko 35 godina, bio je o\u017eenjen i otac troje djece. Ubijen je u ulici koja se danas zove Baje Pivljanina, a prije rata nosila je naziv Filipa Vi\u0161nji\u0107a. Ukopan je kod MUP-a u Bijeljini. Kao nestali se navode Mujo Fehratovi\u0107, rodom iz Bijeljine, i Azemina Sulji\u0107. Prema izjavama svjedoka, po\u010detkom 1993. godine odvezeni su u Bratunac i nisu se vratili. Njihova tijela nisu prona\u0111ena.<\/p>\n\n\n\n
Zabilje\u017een je i slu\u010daj \u0160efika (E\u0161ef) Beganovi\u0107a, koji je po\u010detkom rata 1992. godine na podru\u010dju Mitrovice u Republici Srbiji nasilno odvojen od supruge i dvije k\u0107erke. Njemu nije dozvoljeno da u\u0111e u autobus kojim je porodica nastavila put i od tada se njegova sudbina smatra nepoznatom. Sa njim je bio i mu\u0161karac po imenu Sadik, \u010dije prezime nije utvr\u0111eno. Prema prikupljenim informacijama, Sadikovi posmrtni ostaci prona\u0111eni su nakon rata na podru\u010dju Kozluka i identifikovani DNK analizom uz u\u010de\u0161\u0107e \u010dlanova porodice. U svjedo\u010denjima se spominje i Medo Beganovi\u0107 iz Jasenja, za kojeg je jedan svjedok naveo da je imao psihi\u010dkih problema i da je tokom rata uhva\u0107en i te\u0161ko zlostavljan. Jedna povratnica opisala je i slu\u010daj svog sina B. \u0160., koji je nakon rata, prilikom jednog od dolazaka u Bijeljinu, fizi\u010dki napadnut: \u201eJa sam bila sa djetetom i tada je on oti\u0161ao u toalet, a neki su oti\u0161li za njim i tukli su ga. Dijete je poslije umrlo od posljedica toga.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Plja\u010dka romske imovine bila je prisutna tokom cijelog rata. Iz ku\u0107a su odno\u0161eni televizori, ku\u0107anski aparati, zlato, novac, namje\u0161taj i druge vrijednosti, a pojedinim ku\u0107ama skidani su \u010dak prozori, krovovi i crijep. Vojska je zauzimala i romske ku\u0107e. U jednu romsku ku\u0107u 1992. godine uselila se Dr\u017eavna bezbjednost. Kada se vlasnik nekoliko mjeseci nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma poku\u0161ao vratiti, prema svjedo\u010denju, bio je izba\u010den iz vlastite ku\u0107e. Vlasnik je naveo da mu je oplja\u010dkano 4,5 kilograma zlata, 170 motorki te puna soba kafe i \u0161e\u0107era, koje je pripremio za pokretanje privatnog posla nakon povratka iz Austrije.<\/p>\n\n\n\n
Na podru\u010dju Bijeljine nalazio se logor Batkovi\u0107, kroz koji je pro\u0161ao veliki broj zato\u010denika, me\u0111u njima i Romi. H. N. iz Srebrenice bio je tokom 1995. godine zato\u010den u Batkovi\u0107u \u0161est mjeseci. U logoru je bio zato\u010den i Rom S. J., koji je prije rata radio na aerodromu Dubrave. Po\u010detkom rata Jugoslovenska vojska oti\u0161la je prema Bijeljini, a njega je odvela sa sobom. Potom je kao zarobljenik odveden u Batkovi\u0107. Prema prikupljenim podacima, u logoru je proveo dvije do tri godine i pu\u0161ten je putem razmjene. Nakon toga je \u017eivio u Njema\u010dkoj, a kasnije u Australiji. Govorio je da je u logoru bio premla\u0107ivan kao i drugi zato\u010denici i da je pre\u017eivio veoma te\u0161ke uslove.<\/p>\n\n\n\n
Svjedo\u010denja o Bijeljini pokazuju da stradanje Roma nije bilo ograni\u010deno na jedan oblik nasilja niti na jednu lokaciju. Prisilna mobilizacija mu\u0161karaca, premla\u0107ivanja, seksualno nasilje nad \u017eenama i djevojkama, zato\u010deni\u0161tvo, nestanci i ubistva, plja\u010dka i uni\u0161tavanje imovine obilje\u017eili su ratna iskustva romskih porodica u gradu i naseljima \u010copor, Sala\u0161, Tombak i Divlji Zapad. Posljedice tih doga\u0111aja nastavile su se i nakon rata kroz gubitak \u010dlanova porodice, naru\u0161eno zdravlje, siroma\u0161tvo, uni\u0161tenu ili oduzetu imovinu i te\u0161ko\u0107e povratka.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Prema popisu stanovni\u0161tva iz 1991. godine, Bijeljina je imala 96.988 stanovnika, me\u0111u kojima 1.746 Roma, odnosno 1,80% ukupnog stanovni\u0161tva. Prema procjenama sagovornika, prije rata na podru\u010dju Bijeljine \u017eivjelo je oko 2.000 Roma, dok ih je tokom rata ostalo pribli\u017eno 1.000. Tokom rata Romi u Bijeljini bili su izlo\u017eeni progonu, fizi\u010dkom i verbalnom nasilju, prisilnoj mobilizaciji, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":14338,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_uag_custom_page_level_css":"","footnotes":""},"categories":[131],"tags":[],"class_list":["post-14337","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-stradanje-roma-1992-1995"],"acf":[],"yoast_head":"\n