Prema Popisu stanovni\u0161tva iz 1991. godine, tada\u0161nja op\u0161tina Doboj imala je 102.549 stanovnika, od kojih se 125 osoba izjasnilo kao Rom\/Romkinja. Prema Popisu stanovni\u0161tva iz 2013. godine, Grad Doboj imao je 71.441 stanovnika, me\u0111u kojima se 156 osoba izjasnilo kao Rom\/Romkinja<\/p>\n\n\n\n
Na samom po\u010detku rata u Doboju su zabilje\u017eena hap\u0161enja, zato\u010denja i zlostavljanja nesrpskog stanovni\u0161tva, me\u0111u kojima su bili i Romi. Romske porodice iz Doboja, kao i pojedine romske izbjeglice iz drugih mjesta, bile su izlo\u017eene dugotrajnim zato\u010denjima, fizi\u010dkom i psihi\u010dkom nasilju, prisilnom radu i drugim oblicima torture.<\/p>\n\n\n\n
Dana 4. ili 5. maja 1992. godine pripadnici VRS-a, odnosno Jorgine jedinice, zarobili su H. M., I. S., I. S. i I. H., Rome iz istog naselja, kao i F. O., Roma koji je radio na poslovima ukopa. Nakon maltretiranja odvedeni su u Stanicu policije u Doboju, gdje se ve\u0107 nalazilo oko dvadeset zarobljenih Bo\u0161njaka. Jedan od zarobljenih Roma opisao je dolazak u stanicu rije\u010dima: \u201eKako smo otvorili vrata tako su nas \u0161utali bez obzira da li je neko bio Rom ili nije.\u201c Zarobljenici su tokom narednih osam i po mjeseci premje\u0161tani izme\u0111u Stanice policije, kasarne \u201e4. juli\u201c i Bara. Bili su izlo\u017eeni premla\u0107ivanju, izgladnjivanju i prisilnom radu, uklju\u010duju\u0107i kopanje rovova, prikupljanje i utovar stvari. Vi\u0161e puta su odvo\u0111eni na prve borbene linije i kori\u0161teni kao \u201e\u017eivi \u0161tit\u201c. Tokom jednog takvog odvo\u0111enja poginula su dvojica ili trojica zarobljenika iz Grapske. Me\u0111u zarobljenicima se kasnije nalazio i O. N., koji je odveden i vi\u0161e se nije vratio. Zabilje\u017een je i nestanak jednog mu\u0161karca romske nacionalnosti koji je 1. januara odveden iz svoje ku\u0107e. Prilikom odvo\u0111enja vojnici su njegovoj djeci naredili da im daju najve\u0107i no\u017e koji imaju. Nakon toga vi\u0161e nikada nije vi\u0111en, a njegovo ime nije navedeno u dostupnim podacima.<\/p>\n\n\n\n
U zato\u010deni\u010dkim objektima \u017eene, djeca i mu\u0161karci dr\u017eani su u izuzetno te\u0161kim i poni\u017eavaju\u0107im uslovima. Dio zato\u010denika smje\u0161tan je u podzemne bunkere zajedno sa stokom, dok su \u017eene i djeca dr\u017eani i u hangarima kod bolnice \u201eBosanka\u201c i na odjelu hirurgije, gdje su spavali na golom betonu bez odgovaraju\u0107e hrane i vode. Zabilje\u017eeni su i izuzetno te\u0161ki oblici fizi\u010dkog nasilja. Civil Kadir bio je razapet na zid tako \u0161to su mu kroz ekstremitete zakucani \u0161arafi. Nakon \u0161to je ubijen vatrenim oru\u017ejem, drugi zato\u010denici bili su prisiljeni skinuti njegovo tijelo i staviti ga u vre\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Nasilju su bila izlo\u017eena i djeca. Prijevremeno ro\u0111ena beba D. O., koja se nalazila u inkubatoru u dobojskoj bolnici, \u017eigosana je u\u017earenim metalnim predmetom u obliku \u010detni\u010dke kokarde, \u0161to je ostavilo trajne posljedice. Zabilje\u017eeno je i te\u0161ko fizi\u010dko zlostavljanje dvogodi\u0161njeg H. A., kojem je udarcem o zid te\u0161ko povrije\u0111ena ki\u010dma. Djeca su bila izlo\u017eena i drugim oblicima fizi\u010dkog i psihi\u010dkog terorisanja. Okrutne torture, naro\u010dito u vidu fizi\u010dkog premla\u0107ivanja, bile su posebno izra\u017eene nakon pogibije srpskih vojnika na rati\u0161tima oko Doboja. Svjedok A. M. i sam je u vi\u0161e navrata bio izlo\u017een te\u0161kom fizi\u010dkom zlostavljanju, usljed kojeg je zadobio prijelome kostiju ruku i nogu.<\/p>\n\n\n\n
Posebno te\u0161ko poglavlje predstavljalo je seksualno nasilje nad \u017eenama i djevoj\u010dicama. Djevoj\u010dice od 13 i 14 godina, me\u0111u kojima se navodi A. O. njena sestra T.F., kao i odrasle \u017eene, odvo\u0111ene su iz mjesta zato\u010denja na lokalitete poput groblja Be\u0161lagi\u0107 brdo, gdje su vi\u0161estruko silovane. Kada su \u017ertve prijavile silovanja u Stanici policije u Doboju, \u0161ef policije ih je javno ismijao, pozvao po\u010dinioce u stanicu i rekao trinaestogodi\u0161njoj djevoj\u010dici: \u201cTreba da ti bude \u010dast. Gledaj kaki su lijepi\u201c, nakon \u010dega su ponovo zatvorene.<\/p>\n\n\n\n
Romske porodice \u017eivjele su i na podru\u010dju raskrsnice prema Derventi i Gra\u010danici, u blizini mosta. Radilo se o dvije mnogo\u010dlane porodice koje su stanovale u monta\u017enim objektima postavljenim na dr\u017eavnom zemlji\u0161tu. Nakon postavljanja barikada 2. maja 1992. godine ostale su blokirane u Doboju i nisu mogle napustiti grad sve do jula 1993. godine. Mu\u0161karci iz ovih porodica svakodnevno su anga\u017eovani na prisilnim fizi\u010dkim poslovima za potrebe vojske, uklju\u010duju\u0107i sje\u010du \u0161ume te \u010di\u0161\u0107enje vojnih objekata i dvori\u0161ta. Maltretiranju nisu bili izlo\u017eeni samo mu\u0161karci ve\u0107 i \u017eene i djeca. Posebno nasilje doga\u0111alo se nakon povratka vojnika sa rati\u0161ta na kojima su poginuli njihovi saborci, kada su bijes iskaljivali na zarobljenicima. Sagovornik A. M. svjedo\u010dio je i o grupi Roma iz Modri\u010de koji su dovedeni na podru\u010dje Doboja i anga\u017eovani na iskopavanju mrtvih. Prema njegovom kazivanju, bili su izlo\u017eeni razli\u010ditim oblicima maltretiranja, a nakon odre\u0111enog vremena vra\u0107eni su zapre\u017enim vozilom u Modri\u010du.<\/p>\n\n\n\n
Svjedok A. M., koji je vi\u0161e od osam mjeseci bio zato\u010den u Doboju, oslobo\u0111en je nakon \u0161to su njegova majka i nana prikupile novac i zlato kojim su platile \u010duvaru logora da ga odvede do granice slobodne teritorije. Njegova majka i nana uspjele su ranije, zajedno s grupom Roma, napustiti Doboj i do\u0107i u Kakanj, na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH, gdje su uz pomo\u0107 drugih Roma prikupile novac i zlato potrebno za njegovo osloba\u0111anje.<\/p>\n\n\n\n
U julu 1993. godine pojavila se mogu\u0107nost napu\u0161tanja Doboja. Nakon dolaska predstavnika Crvenog krsta, dvije romske porodice prijavile su se za odlazak. Porodica Mehi\u0107 napustila je Doboj autobusom u grupi od ukupno 51 osobe, dok je porodica R. M. oti\u0161la sedam dana kasnije.<\/p>\n\n\n\n
Stradanje Roma u Doboju obuhvatalo je dugotrajna zato\u010denja, fizi\u010dko i psihi\u010dko zlostavljanje, prisilni rad, kori\u0161tenje zato\u010denika kao \u201e\u017eivog \u0161tita\u201c, seksualno nasilje, nasilje nad djecom, nestanke i prisilno napu\u0161tanje mjesta stanovanja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Prema Popisu stanovni\u0161tva iz 1991. godine, tada\u0161nja op\u0161tina Doboj imala je 102.549 stanovnika, od kojih se 125 osoba izjasnilo kao Rom\/Romkinja. Prema Popisu stanovni\u0161tva iz 2013. godine, Grad Doboj imao je 71.441 stanovnika, me\u0111u kojima se 156 osoba izjasnilo kao Rom\/Romkinja Na samom po\u010detku rata u Doboju su zabilje\u017eena hap\u0161enja, zato\u010denja i zlostavljanja nesrpskog stanovni\u0161tva, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":14358,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_uag_custom_page_level_css":"","footnotes":""},"categories":[131],"tags":[],"class_list":["post-14357","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-stradanje-roma-1992-1995"],"acf":[],"yoast_head":"\n