Milići su opština u istočnoj Bosni i Hercegovini. U vrijeme popisa stanovništva 1991. godine naselje Milići bilo je u sastavu opštine Vlasenica, a 1992. godine ponovo je dobilo status samostalne opštine. Romska zajednica na području današnje opštine Milići živjela je uglavnom u Novoj Kasabi.
Prema popisu iz 1991. godine, Nova Kasaba imala je 1.042 stanovnika, među kojima je bilo 814 Muslimana (Bošnjaka), 76 Srba, 11 Jugoslovena i 141 osoba evidentirana u kategoriji Ostali te se pretpostavlja da je među stanovništvom evidentiranim kao Ostali bio i znatan broj Roma i Romkinja.
Romske porodice uglavnom su živjele u zaseoku Ciganluk, smještenom uz rijeku Jadar. Prije rata romske porodice imale su vlastite kuće i bile uključene u privredni život ovog kraja. Dio stanovnika radio je u rudniku boksita u Gunjacima. Jedan od sagovornika prijeratni život opisuje riječima:
„U Novoj Kasabi živjelo oko 80 članova romske populacije. Znam da su tu živjele porodice Suljić i Tursunović, dok se porodice prezimena Cibralić i Đekić nisu izjašnjavali kao Romi već kao Muslimani. Ja sam, kao i još neki moji rođaci i komšije radio na rudniku boksita u Gunjacima i dobro se živjelo. Sve romske porodice u Novoj Kasabi su imali svoje kuće. Znam da je u ratu stradalo osam ili devet Roma.“
Početkom rata, u proljeće 1992. godine, romske porodice su, zajedno sa bošnjačkim stanovništvom, protjerane iz svojih domova. Protjerivanje je pratilo pljačkanje, devastiranje i uništavanje njihove pokretne i nepokretne imovine.
O stradanju pripadnika romske zajednice svjedoči i spomen-obilježje ubijenim u Novoj Kasabi. Na njemu su evidentirani pripadnici porodica Tursunović i Suljić za koje se u izvještajima navodi da su bili romske nacionalnosti:
Salko (Šaban) Tursunović, 1918–1993;
Šerifa (Zerif) Tursunović, 1928–1993;
Hasan (Emin) Tursunović, 1945–1992;
Hanija (Džulaga) Tursunović, 1930–1992;
Ohran (Suljo) Suljić, 1942–1995;
Džafer (Hašim) Suljić, 1921–1995;
Safeta (Zuhdija) Suljić, 1942–1992;
Ševala (Džafer) Suljić, 1972–1995.
Rat je doveo do potpunog raseljavanja romske zajednice iz Nove Kasabe. Nakon njegovog završetka niko od Roma nije se trajno vratio. Pojedini bivši stanovnici povremeno dolaze i obilaze svoje nekadašnje domove, ali se njihove kuće i danas uglavnom nalaze u ruševnom stanju.
Nekadašnji zaseok Ciganluk tako je ostao bez romskih stanovnika koji su u njemu živjeli prije rata, dok uništene i oštećene kuće ostaju svjedočanstvo njihovog protjerivanja i nestanka nekadašnje romske zajednice iz Nove Kasabe.
