Prema Popisu stanovništva iz 1991. godine, tadašnja opština Tuzla imala je 131.618 stanovnika, od kojih se 209 osoba izjasnilo kao Romi. Prema Popisu stanovništva iz 2013. godine, Grad Tuzla imao je 110.979 stanovnika, među kojima se 1.050 osoba izjasnilo kao Rom/Romkinja.
Tokom rata 1992–1995. godine zabilježena su i stradanja pripadnika romske zajednice na području Tuzle. Među njima je slučaj A. A., devetnaestogodišnje djevojke sa poteškoćama u razvoju, koja je živjela sama u stanu na Brčanskoj Malti. Završila je zanat i radila, a stan je dobila kako bi bila bliže radnom mjestu.
Tokom rata prvo je ranjena u nogu dok je išla na posao, nakon čega je nekoliko mjeseci provela u bolnici. Nakon oporavka, 1992. godine napadnuta je u zgradi u kojoj je živjela.
Prema svjedočenju njene sestre, trojica muškaraca bošnjačke nacionalnosti nasilno su ušla u stan. Pokušala je pobjeći na viši sprat zgrade, ali su je sustigli. Jedan od napadača ju je više puta ubo nožem, a drugi odvijačem. U iskazu se navodi da su je pokušali silovati, nakon čega je ubijena. Porodica je informacije o događaju dobila od komšija, a policija je potom obavijestila njenu majku.
Među romskim žrtvama rata povezanima s Tuzlom navodi se i Hamdija Hakić, koji je poginuo na Tuzlanskoj kapiji 1995. godine. Njegova tri sina, Fahrudin, Almir i Nurudin Hakić, ubijena su u Srebrenici.
