Kada smo započeli rad u romskim zajednicama na dokumentovanju ratnih iskustava Roma i Romkinja, vrlo brzo sam shvatila da ne ulazimo samo u istraživanje — ulazimo u prostor duboke tišine. To je bila tema o kojoj ih decenijama niko nije pitao.
Na početku su nas dočekali strah i nepovjerenje. Ljudi su se pitali gdje će njihove riječi završiti, hoće li ih neko zloupotrijebiti i zašto se o tome govori tek sada. Tek kada su vidjeli da razgovori nemaju pritiska i da je odnos pošten i ljudski, počeli su govoriti. Tada su priče počele izlaziti iz sjene.
Za mene je to bilo jedno od najtežih profesionalnih iskustava. Iako sam rat provela kao tinejdžerka i mislila da znam šta se dešavalo, tek kroz razgovore sa osobama koje su preživjele rat i logore shvatila sam razmjere onoga što su ljudi nosili u sebi godinama. Kada slušate nekoga ko vam govori iz ličnog iskustva, to više nije historijska informacija — to postaje stvarnost pred vama.
Posebno su me pogodili dugotrajni tragovi koje nasilje ostavlja unutar porodice. Neki sagovornici su govorili o osjećaju stida i nelagode koji traje i danas, čak i u odnosu s najbližima. Tišina je za mnoge postala način da nastave živjeti, ali je istovremeno značila i da njihova iskustva nikada nisu bila priznana.
Tokom terenskog rada slušali smo svjedočanstva o zatvaranju čitavih porodica, zlostavljanju, silovanju i mučenju. Bilo je teško slušati i zapisivati svaku riječ, ali sam znala zašto to radim. Trideset godina gotovo niko nije sistematski pitao Rome šta su preživjeli tokom rata, niti su mnogi ostvarili status i prava koja pripadaju civilnim žrtvama rata.
Upravo zato sam osjećala odgovornost da svjedočanstva budu zabilježena. Ne samo kao istraživački materijal, već kao dio kolektivnog pamćenja. Dokumentovanje ovih priča znači da one više ne ostaju samo u ličnim sjećanjima — postaju priznate i vidljive.
Za mene je ovaj rad bio podsjetnik da sjećanje nije samo vraćanje u prošlost. Ono je i čin poštovanja prema ljudima koji su predugo ostali nevidljivi. Kada se priče izgovore i zapišu, one prestaju biti samo teret pojedinca i postaju dio istine koju društvo mora prepoznati.
„Iz sjene u sjećanje“ je serijal koji se bavi priznavanjem romskih žrtava i dokumentovanjem njihovog stradanja. Romske žrtve rata ostale su izvan službenih narativa i većine registara žrtava. Serijal realizuje Kali Sara – Romski informativni centar, kroz projekat “Unapređenje učešća Roma u tranzicijskoj pravdi u BiH”, finansiran sredstvima Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.
