Prema Popisu stanovništva iz 2013. godine, općina Teočak imala je 7.424 stanovnika, pri čemu u službenim popisnim podacima nije evidentirana nijedna osoba koja se izjasnila kao Rom/Romkinja. Budući da Teočak nije postojao kao zasebna općina u vrijeme Popisa stanovništva 1991. godine, za tu godinu nije moguće navesti direktno uporediv podatak.
Selo Jasenje, koje je prije rata pripadalo opštini Bijeljina, danas se nalazi na području općine Teočak. Prije rata u ovom selu živjelo je više romskih porodica koje su imale vlastite kuće, među kojima su bile i porodice Š. B. i I. B.
Odmah na početku rata romske kuće u Jasenju su spaljene, a stanovnici su izbjegli u Bijeljinu. Prema dostupnim navodima, kuće su najvjerovatnije spaljene kao čin odmazde nakon što su Romi iz Jasenja otišli u Bijeljinu i priključili se Vojsci Republike Srpske, a za njihovo spaljivanje navode se pripadnici bošnjačkih snaga. Jedna Romkinja iz Jasenja navodi da su po dolasku u Bijeljinu muškarci odmah mobilisani u VRS. Dio njih tokom rata boravio je u naselju Čopor, gdje su ih nepoznati vojnici maltretirali, tukli, oduzimali im stvari i vodili ih na liniju.
Posebno teško svjedočenje govori o prisilnoj mobilizaciji i seksualnom nasilju nad ženama:
„Sjećam se da su tjerali mog oca da ide da ratuje, tukli ga. Doveli su njegove sestre Z. i H. i silovali su ih neki muškarci pred njim zato što nije išao sa njima. To je sve bilo početkom rata. Moja majka je silovana, to sam čuo od familije. Zato smo mi i pobjegli, da nas ne zapale i ne siluju moje sestre.“
Isti svjedok navodi da je njegov otac nakon dolaska u Bijeljinu morao ići na ratište na Majevici, dok se porodica više nikada nije vratila u Jasenje:
„Tamo je sve spaljeno, srušeno, nikad nismo otišli. Moj otac je umro. Nije nikad htio da ode tamo. Ne znam šta je s našom zemljom, to je možda i zaraslo.“
Rat je doveo do potpunog nestanka romske zajednice iz Jasenja. Kuće su spaljene i uništene do temelja, a nakon rata niko od Roma nije se vratio u selo.
