Prema Popisu stanovništva iz 1991. godine, tadašnja opština Prijedor imala je 112.543 stanovnika, od kojih se 150 osoba izjasnilo kao Rom. Prema Popisu stanovništva iz 2013. godine, Grad Prijedor imao je 89.397 stanovnika, među kojima se 239 osoba izjasnilo kao Rom/Romkinja.
Prije rata Romi su živjeli u više dijelova Prijedora. Jedn.o od mjesta gdje je bila koncentrisana romska zajednica nalazilo se u dijelu grada kod kafane „Šida“, poznatom kao gradski „Ciganluk“. Romi koji su tu živjeli bavili su se tradicionalnim zanatima, a u naselju su se nalazile kovačije i radionice za kalaisanje.
Tokom rata romska zajednica je nestala iz ovog dijela grada. Objekti u kojima su Romi živjeli i radili srušeni su i uklonjeni, a na njihovom mjestu danas se nalazi parking. Niko od Roma koji su prije rata na tom prostoru imali svoje domove i zanatske radnje nije se vratio. O nekadašnjem romskom naselju danas, prema dostupnim svjedočenjima, uglavnom znaju samo stariji prijeratni stanovnici Prijedora.
Romske porodice živjele su i na Urijama, u dijelu koji je također bio poznat kao „Ciganluk“. U ovom naselju živjelo je oko 20 romskih porodica u vlastitim kućama, a dio stanovnika bavio se trgovinom. Među stanovnicima se navode S. S., zvani Bubo, R. S. i Edin Mušić, kao i Huso, za kojeg se navodi da se moguće prezivao Suljanović, te Hajro i Amir, koji su tokom rata izbjegli. Među stradalima je bio Edin Mušić, koji je ubijen u Omarskoj.
Romske kuće na Urijama tokom rata su srušene ili opljačkane. Na prostoru nekadašnjeg romskog naselja danas se nalaze javni parking i poslovni objekti, dok su privatne kuće na Urijama nastanjene. Prema podacima iz izvještaja, takvo stanje fizički i pravno onemogućava povratak nekadašnjih romskih stanovnika.
Posebno teško stradanje Roma zabilježeno je u naselju Volarić. Devet romskih civila dovedeno je pod prijetnjom oružjem i prisiljeno da vlastitim rukama iskopa masovnu grobnicu za dvanaest prethodno ubijenih civila bošnjačke nacionalnosti. Nakon prinudnog rada ubijeno je svih devet Roma. U Volariću su ubijeni: Husein Ahmetović, Sead Ahmetović, Ramo Ferhatović , Esad Ferhatović, Mustafa Prozor, Džemal Sinanović, Sadik Sinanović, Dermin Sinanović i Ismet Osmanović.
Prema dostupnim podacima Boro Milojica i Pero Đurić ubili su devet romskih civila rafalnom paljbom, nakon čega su njihova tijela ostavljena na mjestu zločina. Za ova ubistva Boro Milojica je pravosnažno osuđen presudom od 27. juna 2019. godine, u predmetu koji se odnosio na progon civilnog stanovništva bošnjačke, hrvatske i romske nacionalnosti zbog njihove nacionalne i vjerske pripadnosti.
Stradanje Roma na području Prijedora tako je obuhvatilo ubistva, prisilni odlazak stanovništva, pljačku i rušenje njihovih kuća i zanatskih objekata, kao i nestanak nekadašnjih romskih naselja iz gradskog prostora. Posebno svjedočanstvo o razmjerama zločina predstavlja Volarić, gdje je devet romskih civila nakon prisilnog kopanja grobnice ubijeno, dok se romska zajednica iz nekadašnjeg gradskog „Ciganluka“ i Urija nakon rata nije vratila.
