Međunarodni dan zajedničkog života u miru, koji se obilježava 16. maja, podsjeća nas da mir nije samo odsustvo sukoba, već aktivno građenje društva zasnovanog na jednakosti, poštovanju ljudskih prava, dijalogu i priznanju patnje svih žrtava. U Bosni i Hercegovini, gotovo tri decenije nakon rata, zajednički život i dalje nije moguć bez suočavanja s prošlošću i bez uključivanja svih zajednica u procese tranzicijske pravde.
Kada govorimo o ratu u BiH tokom 1990-ih, zločini počinjeni u Srebrenici, Zvorniku i drugim područjima ostali su duboko upisani u kolektivno sjećanje. Međutim, u toj mapi stradanja i dalje postoji prostor tišine – stradanje Roma i Romkinja.
Tranzicijska pravda podrazumijeva procese istraživanja ratnih zločina, kažnjavanja odgovornih, dokumentovanja istine, memorijalizacije i osiguravanja reparacija žrtvama rata. Iako su nakon rata uspostavljeni brojni mehanizmi suočavanja s prošlošću, romska zajednica je gotovo potpuno ostala izvan tih procesa.
Romi su tokom rata bili izloženi ubistvima, deportacijama, zatvaranjima u logore, uništavanju imovine i kulturne baštine. Prema istraživanjima o stradanju Roma u Podrinju tokom perioda 1992–1995, u Zvorniku je ubijeno najmanje 29 Roma, dok je u Srebrenici ubijeno 59 Roma. Među žrtvama su bila djeca, žene i starije osobe. Čitave porodice su nestale, a posljedice rata vidljive su i danas kroz gotovo potpuno nestajanje romske zajednice iz pojedinih područja. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području Podrinja živjelo je 2647 Roma, dok ih je 2013. godine ostalo samo 586. Ovi podaci predstavljaju ozbiljno upozorenje o razmjerama nasilja, progona i dugoročnih posljedica rata po romsku zajednicu.
Ipak, nepravda prema Romima nije završena ratom. Mnogi i danas ostaju neprepoznati kao civilne žrtve rata, bez adekvatnog pristupa reparacijama i institucionalnoj podršci. Njihova iskustva rijetko su dio službenih narativa, obrazovnih sadržaja ili procesa memorijalizacije.
Kako ističe Dervo Sejdić, predsjednik Kali Sara – Romski informativni centar, romska zajednica je u poslijeratnom periodu ostala društveno i pravno nevidljiva, dok su institucionalne prakse dodatno produbljivale isključenost Roma iz procesa tranzicijske pravde. Upravo zbog toga, izgradnja trajnog mira podrazumijeva stvaranje prostora u kojem će iskustva svih zajednica biti priznata i dokumentovana. Nema zajedničkog života u miru bez istine, priznanja i dostojanstva za sve žrtve.
Kroz projekat „Unapređenje učešća Roma u tranzicijskoj pravdi u BiH“, koji se realizuje uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, radimo na dokumentovanju iskustava Roma i Romkinja iz ratnog perioda, memorijalizaciji stradanja Roma i jačanju vidljivosti romske zajednice u procesima tranzicijske pravde. Ove aktivnosti predstavljaju doprinos izgradnji pravednijeg i inkluzivnijeg društva, zasnovanog na kulturi mira, sjećanja i međusobnog poštovanja.