Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području Foče živjelo je 40.513 stanovnika, među kojima su bile 32 osobe koje su se izjasnile kao Romi, dok je 37 osoba navelo romski kao maternji jezik. Istraživanje o stradanju Roma tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992–1995. godine pokazalo je da je romska zajednica uglavnom živjela u naseljima Šukovac i Miljevina te da je tokom rata pretrpjela teške posljedice, uključujući protjerivanje, ubistva, zatočenje, seksualno nasilje i potpuno uništenje imovine. Danas nema zvaničnih podataka o povratnicima romske nacionalnosti na području Foče, a razgovori sa prijeratnim stanovnicima potvrđuju da se nijedna romska porodica nije vratila niti je ostvarila povrat svoje imovine, dok sudbine pojedinih članova romske zajednice još uvijek nisu u potpunosti rasvijetljene.
Šukovac – nestanak cijele zajednice
U Šukovcu su prije rata živjeli Romi, a iako njihov tačan broj nije moguće sa sigurnošću utvrditi, svjedočanstva prikupljena tokom istraživanja ukazuju da je u ovom naselju živjelo više romskih porodica, uglavnom porodica Seferović. Početkom ratnih dešavanja 1992. godine Romi iz Šukovca bili su, zajedno sa ostalim nesrpskim stanovništvom, prisiljeni napustiti svoje domove i spas potražiti izvan Foče.
Jedan od sagovornika prisjeća se tih trenutaka riječima: „Morali smo napustiti kuću u Foči. Kada smo pobjegli, sve je ostalo od imovine. Samo smo iznijeli lične stvari. U ratu su sve kuće srušene, sve sravnjeno, ni temelji nisu ostali.“ Nakon njihovog odlaska kuće i druga imovina su uništeni, a prikupljeni podaci pokazuju da se nakon rata nijedna romska porodica nije vratila u Šukovac. Nekadašnja romska zajednica potpuno je nestala, a njihove kuće i druga imovina nisu obnovljene. O razlozima zbog kojih nikada nije pokušao vratiti porodičnu imovinu jedan od ispitanika kratko kaže: „Moj otac je držao kovačku radnju kod pijace. Ja to nisam tražio nazad jer me strah.“ Ovi iskazi svjedoče da su, osim materijalne štete, osjećaj nesigurnosti i trauma rata bili među glavnim razlozima zbog kojih povratak nikada nije ostvaren.
Miljevina – ubistva, zatočenje i prisilno raseljavanje
U Miljevini su tokom rata zabilježeni jedni od najtežih zločina počinjenih nad Romima na području Foče. Prikupljena svjedočanstva govore da su u prvim mjesecima rata Romi ostali u svojim domovima, ali se situacija ubrzo promijenila kada su naoružani pripadnici srpskih snaga odveli četvoricu muškaraca, među kojima je bio i Ramo Ramović, mladi suprug i otac koji se prije rata poznavao sa osobama koje su učestvovale u njegovom odvođenju. Sva četvorica odvedena su na lokalitet Mitrino vrelo gdje su ubijeni.
Potresno svjedočenje jednog od očevidaca govori o njihovom kasnijem ukopu: „Rekli su nam da kopamo zemlju, a mi smo se bojali da i nas tu ne ubiju pa smo rekli da oni kopaju bagerom, a mi ćemo uzeti tijela kada ih vidimo. Ja sam Ramu posebno stavio u jednu deku. Nakon rata je prebačen i sahranjen u Vlakovu.“ Ovi navodi potvrđeni su i kroz pravosudne postupke, budući da je Okružno javno tužilaštvo u Trebinju podiglo optužnicu protiv Ilije Eleza za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, navodeći među ubijenima Ahmeta Ramovića, Ramu Ramovića, Hamdu Muhovića i Halila Hrbinića. Nakon ovih ubistava preostali članovi romske porodice, zajedno s drugim civilima, odvedeni su u montažne barake u kojima su proveli oko tri mjeseca. Svjedoci opisuju atmosferu straha, svakodnevnog nasilja i zlostavljanja riječima: „Bilo je galame i dirali su žene. To je bilo svake noći, bilo je psovanja…“ Nakon višemjesečnog zatočeništva zatočenici su transportovani prema Goraždu u konvoju od oko 180 civila.
Istraživanje je također utvrdilo da je na području Miljevine živio i Alija Hrbinić, koji je tokom rata bio zarobljen i prisiljen na prinudni rad, dok njegova kasnija sudbina nije poznata. Postoje i svjedočenja da su pojedini članovi porodice Hrbinić ubijeni i ukopani u blizini puta prema Kalinoviku, ali uprkos izvršenim ekshumacijama njihovi posmrtni ostaci nisu pronađeni. Prikupljeni su i podaci o jednoj Romkinji iz Foče koja je preživjela teške oblike seksualnog nasilja i torture te ostvarila status civilne žrtve rata u Federaciji Bosne i Hercegovine, dok je njen suprug ubijen. Ovi slučajevi predstavljaju još jedan podsjetnik na razmjere stradanja romske zajednice u Foči i na činjenicu da mnoge sudbine njenih članova ni danas nisu u potpunosti rasvijetljene.
