Prema Popisu stanovništva iz 1991. godine, tadašnja opština Prnjavor imala je 47.055 stanovnika, od kojih se 6 osoba izjasnilo kao Romi. Prema Popisu stanovništva iz 2013. godine, opština Prnjavor imala je 35.956 stanovnika, među kojima se 40 osoba izjasnilo kao Rom/Romkinja.
Tokom rata Prnjavor je bio pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Dio romskog stanovništva napustio je grad, dok su pojedine porodice ostale i tokom ratnih godina bile izložene prijetnjama, fizičkom nasilju, upadima vojnika u njihove kuće i različitim oblicima maltretiranja. Imovina Roma je pljačkana i devastirana, na pojedine kuće bacane su bombe, dok su neki bili prisiljeni prodati svoje kuće i zemljište po veoma niskim cijenama.
Poseban oblik pritiska odnosio se na Rome koji su imali muslimanska imena. Prema svjedočenjima, pojedinci su bili prisiljeni promijeniti svoja imena i prezimena u pravoslavna. Neki su nakon rata vratili prijeratna imena, dok su drugi zadržali ona koja su dobili tokom rata.
Jedan od sagovornika, koji je prije rata imao bošnjačko ime H., zarobljen je na graničnom prelazu Rača i odveden u logor Batković kod Bijeljine. U logoru je bio izložen maltretiranju kao i ostali zatočenici. Nakon što je njegov očuh, koji je bio Srbin, saznao gdje se nalazi, preko poznanika je uspio izdejstvovati njegovo oslobađanje. Jedan od uslova za izlazak iz logora bio je da promijeni ime, nakon čega je dobio srpsko ime P. Sagovornik je naveo da je u Batkoviću vidio još najmanje pet ili šest Roma, ali se sjeća samo R. S. iz Brčkog.
Svjedočenja govore i o fizičkom nasilju nad Romima koji su ostali u Prnjavoru. Š. S. je, prema navodima sagovornika, bio vezan i pretučen pred vlastitom kućom, nakon čega je napustio Prnjavor i odselio u Sjedinjene Američke Države. B. R. je također bio vezan i pretučen pred kućom, a kasnije se preselio u Švedsku. S. je pretučen, nakon čega je napustio Prnjavor i otišao u Petrovac, gdje je kasnije preminuo.
Romi i Romkinje koji su se bavili trgovinom bili su izloženi i oduzimanju robe, posebno odjeće i obuće namijenjene prodaji na pijaci. Kao jedan od takvih slučajeva navodi se B. Š., kojoj je tokom rata oduzimana roba. Tokom rata B. Š. je u svojoj kući skrivala Bošnjake koji su bili izloženi maltretiranju i fizičkom nasilju od strane komšije.
Posebno su zabilježena ratna dešavanja u naselju Doline, u dijelu poznatom kao Caparik, gdje je 1993. godine živjelo desetak romskih porodica. Na kuću Roma M. bačena je bomba. U ovom dijelu naselja živjele su porodice R. M., M. M., A. K., te H. i D.
Rat je ostavio trajne posljedice i na njihovu imovinu. Prema svjedočenju, dio zemljišta kupio je čovjek u Prnjavoru poznat pod nadimkom Oljača, dok je ostala zemlja, kako se navodi u izvještaju, prisilno prodata 1995. godine. Romske porodice koje su nekada živjele u ovom dijelu Dolina nisu se vratile, već su se raselile u različite zemlje. Na zemljištu na kojem su se nalazile njihove kuće danas su izgrađeni novi stambeni objekti. Prema dostupnim podacima, jedino je A. K. uspio vratiti svoj dio zemljišta i na njemu izgraditi kuću.
Iskustva Roma iz Prnjavora tako svjedoče o različitim oblicima ratnog stradanja – od zatočenja i fizičkog nasilja, preko prisilne promjene identiteta i kontinuiranog zastrašivanja, do pljačke, devastacije i gubitka imovine. Za dio porodica posljedica rata bilo je trajno raseljavanje i nestanak romskih domaćinstava iz naselja u kojima su živjela prije rata.
