29.08.2020. OKO VAKCINA NIŠTA NIJE PREPUŠTENO SLUČAJU

Alma Čorbo, viša medicinska sestra

Kako izgleda  postupak vakcinacije od dolaska djeteta u dom zdravlja do trenutka kada smatramo da je prošao period u kom bi mogli očekivati neke posljedice?
Djeca se vakcinišu prema kalendaru koji je propisan zakonima koji su istovjetni za cijelu BiH, a mi pratimo kalendar i pozivamo roditelje da dovedu dijete. Kada dođu u dom zdravlja idu u odjel za zdravu djecu. Pedijatar ili pedijatrica obavljaju ljekarski pregled jer ni jednu vakcinu ne dajemo prije pregleda koji je praktično sistematski. Nakon toga dijete preuzima sestra koja daje vakcinu. Ona prije toga pripremi dokumentaciju jer vakcinu upisujemo u zdravstveni i vakcinalni karton djeteta, ali i u zdravstvenu knjižicu da bi roditelji u svakom trenutku imali podatke o tome šta je dijete primilo od vakcina i kada. Kada dođe do same vakcine – sestra mora malo opustiti i roditelje i dijete jer se često plaše i nakon toga pristupamo samoj vakcinaciji.

Kod nekih roditelja postoji sumnja da pregled pedijatra nije dovoljna da se utvrdi zdravstveno  stanje djeteta, da bi trebalo napraviti analize krvi, rendgen ili neke slične preglede?
S obzirom da djecu vakcinišu pedijatri u matičnom domu zdravlja, dakle tamo gdje ima otvoren karton od samog rođenja i gdje ga prate od prvog dana života do polaska u školu, ljekar ima uvid u cjelokupno zdravstveno stanje. Pedijatrijski sistematski pregled prije vakcine podrazumijeva slušanje srca i pluća, pregled grla i uha, mjerenje težine i visine što pokazuje napredak djeteta i to je sasvim dovoljno da pedijatar sa sigurnošću utvrdi da li je dijete zdravo ili nije i da li može dobiti vakcinu. Ako postoji bilo kakva sumnja – temperatura, prehlada ili neka akutna bolest – o tome pravimo intervju sa roditeljima i prema potrebi  vakcinu odlažemo ili predlažemo dodatne pretrage. Djecu koja su u nekoj rizičnoj grupi šaljemo na dodatne preglede i tražimo konsultacije neuropedijatra kako bi sa apsolutnom sigurnošću utvrdili da li ukupno zdravstveno stanje dozvoljava vakcinu. Kod vakcine se ništa ne prepušta slučaju, u svim organizacionim jedinicama domova zdravlja svi pedijatri rade po istom «šnitu», a postoje i jasna uputstva i naredbe o tome šta trebamo uraditi prilikom davanja vakcine.

Kako čuvate vakcine?
Protokol je vrlo strog i precizan i moramo ga se svi pridržavati, a mislim da smo u zadnjih pet godina napravili veliki napredak kada je u pitanju njihovo čuvanje. Vakcine nabavlja Zavod za javno zdravstvo FBiH i oni ih prosljeđuju Epidemiološkoj službi Domova zdravlja koja ih u klimatiziranom automobilu u  posebnim kutijama dostavljaju lokalnim domovima zdravlja gdje ih mi preuzimamo i pohranjujemo u škrinju. U škrinjama čuvamo količinu vakcina za mjesec dana, tako planiramo potrebe, ali imamo i dnevne frižidere u kojima stavljamo količinu za jedan dan jer  unaprijed znamo koliko djece će nam doći i koliko kojih vakcina nam treba i na taj način sprječavamo otvaranje škrinje svaki čas. Inače svaki dan dva puta – ujutro kada dođemo i uveče kada krenemo kući – pregledamo škrinje i bilježimo stanje. Škrinje imaju vanjske termometre i unutrašnje uređaje koji bilježe temperaturu tri mjeseca unazad i ako se  bilo kada uključi alarm koji upozorava na odstupanje temperature – vakcine se popisuju i ne koristimo ih dok se ne utvrdi šta se tačno desilo.

Kako naručujete vakcine i određujete koliko čega vam treba – doktor Lutvo Sporišević je rekao da je to posao koji obavljaju sestre?
Mi imamo evidenciju i u svakom momentu znamo ko će doći na koju vakcinu i inače svi koji se bave vakcinama i koji to rade mogu kroz evidenciju svaki sat znati ko će im doći, šta trebaju dati i prema tome planiramo koju količinu vakcina ćemo naručiti. Sada recimo imamo raspoređene termine skoro do Nove godine.  Pravimo i godišnji plan potreba koji svake godine do 20-og januara dostavljamo Zavodu. Desi se da Zavod nije nabavio neke vakcine i da ih nema, ali to ne traje dugo. Imali smo jednom slučaj sa polio-vakcinom i sa BCG, ali nije dugo trajalo, a djeca koja ne prime BCG odmah po rođenju dobiju tu vakcinu prilikom prvog dolaska u dom zdravlja. Moramo znati da mi nismo veliki kupac i dobavljačima nismo prioritet u odnosu na one koji kupuju milione doza, ali uglavnom imamo vakcina i nemamo prekida zbog toga.

Imate li neku ideju kako uopšte doprijeti do djece koja nisu upisana u matične knjige rođenih?
Ako dijete nikada nije došlo u dom zdravlja mi nemamo način da ih nađemo. Pretpostavljamo da takvih slučajeva ima u romskoj populaciji i u porodicama koje često mijenjaju adresu, ali pokušavamo doći do njih preko onih koji redovno dolaze i uglavnom se odazivaju na pozive. Lično mislim da bi tu mogli da se angažuju centri za socijalni rad. Oni su spremni na saradnju i svi slučajevi koje smo do sada imali pokazuju da je u ovom procesu potrebna saradnja svih aktera.

_______________________________________________________

Ovaj tekst produciran je u okviru projekta Povećanje svjesnosti o važnosti imunizacije sa posebnim fokusom na romske zajednice – Imunizacija za svako dijete! koji provodi Kali Sara – Romski informativni centar u partnerstvu sa CZP „Romalen“ Kakanj i UNICEF-ovim Uredom za BiH, uz finansijsku podršku Centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) i USAID-a.

Posted in Nekategorisano | Komentari isključeni za 29.08.2020. OKO VAKCINA NIŠTA NIJE PREPUŠTENO SLUČAJU

25.08.2020. ZA SVAKO DIJETE U FBIH JE OBEZBIJEĐENA VAKCINA

Obavezni program imunizacije djece na zarazne bolesti u FBiH podrazumijeva vakcinaciju protiv tuberkoloze, hepatitisa B, difterije, tetanusa, pertitusa, dječije paralize i hemofilije tipa B, te protiv morbila (ospice, krzamak), rubeole i zaušnjaka.  Ova imunizacija je obavezna i roditelji ne mogu odlučivati da li će njihovo dijete biti vakcinirano ili ne, upozorava Goran Čerkez, pomoćnik za javno zdravstvo u Ministarstvu zdravstva u Vladi FBiH.
„Pravo djeteta na zdravlje je iznad prava roditelja da donose odluku o tome, stručno mišljenje je iznad mišljenja roditelja, vakcina je obavezna i dijete je mora primiti, a obavezna imunizaciju, dakle vakcinaciju provode službe primarne zdravstvene zaštite, odnosno lokalni domovi zdravlja. Problemi koji se pojavljuju kod osoba koje su pod uticajem antivakcinalnih lobija se dešavaju u cijelom svijetu i svi se bore na svoj način, a  mi u BiH argumentima, medijskom komunikacijom, direktnim kontaktima s roditeljima i starateljima, no glavni neprijatelj imunizacije je to što mi gotovo da nemamo bolesti na koju se djeca imuniziraju ili protiv koje moraju biti vakcinisana jer su vakcinom iskorijenjene i ljudi pred sobom nemaju ružne slike tih oboljenja i posljedica“, kaže Čerkez. 

I epidemiologinja Anisa Bajramović  iz Zavoda za javno zdravstvo KS podsjeća da je vakcinacija obavezna.
„Vakcinacija je dio zaštite ukupnog stanovništva od vakcinopreventabilnih bolesti. Nažalost još uvijek nemamo vakcine protiv svih zaraznih bolesti. Ono što je važno jeste da je u ukupnom broju djece svega 2 do 5 posto onih čiji roditelji ne žele da njihovo dijete bude vakcinisano i jedini način rada s njima jeste razgovor i edukacija, objašnjavanje značaja imunizacije. Mislim da ljekari ne treba da se bave antivakserima jer bi to izgledalo kao da se nakon svih godina školovanja i prakse pravdamo za ono što radimo u interesu opšteg dobra i mislim da to nema smisla“, kaže Bajramović.

Čerkez napominje da bez obzira na to što jedan broj djece u FBiH nije upisan u matične knjige rođenih – sva djeca u FBiH imaju zdravstveno osiguranje po nekom osnovu.
„Mi nemamo neosigurane djece što znači da je svakom obezbijeđena vakcina. Zavod za javno zdravstvo redovno dobije spisak rođene djece, domovi zdravlja takođe, svako dijete ima obavezne preglede kroz pedijatrijske službe, pa na taj način pedijatri prate karton imunizacije i primanje vakcina, a ako neko ne dođe – bude pozvan. Određene kategorije kao Romi ili porodice koje često mijenjaju mjesto boravka jesu u riziku da ne budu vakcinisani, ali zdravstvene vlasti imaju dobru saradnju s organizacijama civilnog društva koje brinu o poštivanju njihovih prava i provode edukaciju, pa preko njih, između ostalog, obezbjeđujemo i provođenje redovne imunizacije“,  pojašnjava Čerkez.

Kao posljedica nedovoljnog obuhvata imunizacijom u Bosni i Hercegovini je 2014/15. godine zabilježena jedna od najvećih epidemija morbila u Europi i troškovi liječenja su iznosili 4,4 miliona KM što je bilo gotovo milion maraka više od sredstava namijenjenih programu imunizacije podaci Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH.

2019. godine od morbila su oboljela 1.332 lica na području svih deset kantona u FBiH i tada je umrlo dvoje ljudi.  Među oboljelima je bilo 125 beba mlađih od godinu dana, 472 djece od jedne do četiri godine i 187 djece uzrasta od 5 do 9 godina. Najveći postotak tada oboljelih su bili nevakcinisane osobe (80,8%), nepoznatog vakcinalnog statusa (13,4%) ili su primili samo jednu dozu vakcine (4,7%).

Mnoge zemlje se odlučuju za različite kaznene mjere za necijepljenje jer je kontrola zaraznih bolesti interes zajednice. U FBiH je to novčana kazna od 100 KM, a u drugim zemljama uskraćivanja prava na upis u vrtić ili školu, diferencirane stope zdravstvenog osiguranja ili, ako je riječ o odraslim osobama, otkaz na poslu jer time ugrožavaju zdravlje drugih.

Bajramović pojašnjava da inspekcije u FBiH rade svoj posao po prijavama zdravstvenih ustanova nakon što pedijatri evidentiraju da neki roditelj ne želi vakcinisati dijete.
„Lično duboko vjerujem da kazne za roditelje koji ne žele da njihovo dijete bude vakcinisano nisu rješenje za bolji obuhvat djece vakcinacijom. Duboko sam uvjerena da svi u sistemu zdravstvene zaštite trebamo biti aktivisti i raditi na podizanju svijesti o značaju vakcinacije. Osim razgovora s pedijatrima, bilo ko ko ima ikakvu dilemu o vakcinama može otići na UNICEF-ovu web-stranu vakcine.ba i tamo naći odgovore na sva pitanja, mislim da nema pitanja na koje tamo nije odgovoreno“, pojašnjava Bajramović i naglašava da odlazak pedijatru zbog vakcine ne mora nužno značiti i vakcinaciju, nego može biti samo informativni razgovor kako bi roditelji otklonili dileme koje možda imaju.

U samom procesu ili lancu imunizacije, entiteti, u konkretnom slučaju Vlada FBiH, obezbjede novac za vakcine, Zavod za javno zdravstvo ih nabavlja putem otvorenog javnog poziva za cijelu FBiH i one dalje budu distribuirane do domova zdravlja i sve vrijeme ih prati kontrola da li su pod propisanim uslovima.  Na nivou domova zdravlja sve vakcine iz Programa imunizacije se moraju čuvati u frižiderima na temperaturi od +2C do +8C, skladištenje vakcina u rashladnim uređajima se kontinuirano prati i bilježi, postoje i indikatori i alarmi koji isključuju svaku bočicu koja nije pažljivo čuvana, a prije svake vakcinacije provjeri se svaka pojedinačna doza. Sve vakcine koje se koriste u BiH u domovima zdravlja su prošle rigorozne kontrole od strane Svjetske zdravstvene organizacije, zemlje proizvođača i Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine.

Proizvodnja vakcine je proces koji traje oko dvije godine. Tokom tog procesa 70% vremena čini kontrola kvaliteta i svaka doza vakcine se testira oko sto puta.  Proizvođač garantuje da je vakcina u okviru propisanog standarda koji je mnogo viši nego za većinu lijekova.
„Kao forma prevencije cijepljenje zahtjeva suočavanje individualne autonomije s najboljim društvenim interesom. Rijetko koji suvremeni etički model postavlja apsolutnu autonomiju iznad drugih razmatranja. U zemljama gdje je imunizacija samo preporučena svijest o važnosti imunizacije je na vrlo visokom nivou što se vidi po obuhvatima u tim zemljama. Dovesti dijete na cijepljenje dio je rutinske roditeljske prakse, pojašnjava dr. Musa.  Naglašava da analiza implementacije programa imunizacije u Federaciji Bosne i Hercegovina ukazuje na to da većina roditelja shvaća vrijednost imunizacije i odlučuje se za cijepljenje djece – obuhvat imunizacijom iznosi između 80 i 90 posto od godišnjeg planiranog broja, zavisno od vrste cjepiva i uzrasta kada se daje cjepivo.

Za one koji imaju dilemu oko životne dobi djeteta za određene vakcine, evo podsjećanja – Kalendar kontinuirane obavezne i imunizacije/vakcinacije u FBiH od rođenja do 18. godine je preuzet s web-strane Zavoda za javno zdravstvo FBiH:

  • Novorođenčad  u porodilištu- protiv tuberkuloze (BCG vakcina) i hepatitisa B (HBV vakcina) – BCG vakcinacija unutar 12-24 sata po rođenju djeteta u porodilištu, istovremeno s prvom dozom HBV vakcine. Djeca koja nisu iz bilo kojeg razloga primila BCG vakcinu – trebaju biti BCGirana do pete godine života, a novorođenčad koja u rodilištu nisu primila HBV vakcinu zajedno sa BCG vakcinom trebaju je primiti što prije.
  • S punih mjesec dana života dojenčad trebaju primiti drugu dozu HBV vakcine.
  • S navršena 2 mjeseca primaju prvu doza kombinirane vakcine protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječje paralize i bolesti uzrokovane Haemophilus influenzae tip b (DTaP‐IPV‐Hib vakcina)
  • U 4. mjesecu života druga doza kombinirane vakcine DTaP‐IPV‐Hib
  • S navršenih 6 mjeseci treću dozu kombinirane vakcine DTaP‐IPV‐Hib i treću dozu HBV intramuskularno.
  • Nakon prvog rođendana vakcinu protiv ospica, rubeole i zaušnjaka (MRP vakcina)
  • U 2. godini života djeci prva održavajuća doza (revakcina) kombinirane DTaP‐IPV‐Hib vakcine, ako je od treće doze DTaP‐IPV‐Hib vakcine prošlo najmanje šest mjeseci.
  • U 5. godini života prva revakcinacija kombiniranom četverovalentnom vakcinom DTaP‐IPV, a drugu revakcinaciju DTaP‐IPV u šestoj godini života, odnosno do navršene sedme godine života. (Preporučuje se da najmanji razmak između prve i druge revakcinacije bude četiri godine.)
  • U 6. godini MRP revakcinaciju. Djeca do polaska u školu trebaju primiti 2 doze MRP vakcine, a razmak između MRP primovakcinacije i revakcinacije, ako do tada nije realiziran uobičajen raspored davanja MRP vakcinacije minimalno treba biti 30 dana.
  • U 14. godini života realizira se revakcinacija kombiniranom vakcinom, tj. niža doza za difteriju i anatoksin tetanusa (dT) intramuskularno u deltoidni mišić nadlaktice.
  • U završenom razredu osnovne škole provjerava se HBV vakcinalni status, te ako je neprimjeren, djeci se daje HBV vakcina po shemi 0‐1‐6 mjeseci.
  • U završnom razredu srednje školal i do navršenih 18 godina života provodi se dT revakcinacija,ako u završnom razredu osnovne škole djeca nisu primila dT revakcinu.

_______________________________________________________

Ovaj tekst produciran je u okviru projekta Povećanje svjesnosti o važnosti imunizacije sa posebnim fokusom na romske zajednice – Imunizacija za svako dijete! koji provodi Kali Sara – Romski informativni centar u partnerstvu sa CZP „Romalen“ Kakanj i UNICEF-ovim Uredom za BiH, uz finansijsku podršku Centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) i USAID-a.

Posted in Nekategorisano | Komentari isključeni za 25.08.2020. ZA SVAKO DIJETE U FBIH JE OBEZBIJEĐENA VAKCINA

19.08.2020. SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Istraživanje koje je provelo udruženje Kali Sara – Romski informativni centar  u četiri kantona u Federaciji BiH je pokazalo da skoro svako treće dijete nema uredan vakcinalni status, a u marginalizovanim zajednicama, kakve su romske koje žive u teškim socio-ekonomskim uslovima, procenat vakcinisane djece je manji od 5.

Ovako niska stopa obuhvata imunizacijom je zabrinjavajuća za društvo u cjelini jer je za sigurnu zaštitu od širenja zaraznih bolesti preporučena stopa obuhvata vakcinom od 90 do 95 posto stanovništva.

Ilustracije radi – 2019. godine od morbila su oboljela 1332 lica na području svih deset kantona u FBiH. Morbile su odnijele i 2 života.  Među oboljelima je bilo 125 beba ispod 12 mjeseci starosti i 472 djece uzrasta od 1-4 godine. U dodatku još 187 djece uzrasta od 5-9 godina su oboljeli. Ostali oboljeli pripadaju starijim dobnim skupinama. Najveći postotak oboljelih je nevakcinisan (80,8%), nepoznatog vakcinalnog statusa (13,4%) ili su primili samo jednu dozu vakcine (4,7%).

Kvalitet života cijelog društva, a posebno porodica koje žive u teškim uslovima, među kojima su i Romi, mogao bi biti značajno unaprijeđen kvalitetnijem pristupu zdravstvenoj zaštiti i obrazovanjem o značaju vakcinacije koja ne samo da je obavezna, nego je najvažniji način zaštite, besplatna i tokom cijele godine, u svako doba, dostupna svoj djeci u BiH.

Analiza stanja na terenu pokazala je da u BiH postoje sve pretpostavke  za kvalitetan i sveobuhvatan program imunizacije djece – dobar zakonski okvir,  novac za vakcine,  nadležnosti i obaveze svih aktera u sistemu su jasno naznačene i sada je, radi boljeg obuhvata, a zbog stanja na terenu, potrebno dizajnirati aktivnosti u programu obavezne imunizacije koje će obuhvatiti lokacije na kojima postoje problemi u obuhvatu djece obaveznim imunizacijama kao što je to slučaj sa romskim zajednicama. 

U ovom poslu su roditelji i zdravstveni radnici „prva linija odbrane“ i djece i društva u cjelini, ali nisu jedini koji su odgovorni i stoga bi se svi akteri društva trebali uključiti u aktivnosti na

podizanju svjesti o značaju vakcina, razbijanju strahova nedovoljno informisanih roditelja, ali i borbu protiv dezinformacija i neistina koje se nekontrolisano prenose, posebno putem društvenih medija, ali i kroz direktne kontakte. 

Kali Sara – Romski informativni centar u saradnji sa CZP „Romalen“ Kakanj i UNICEF-ovim Uredom za BiH, uz finansijsku podršku Centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) i USAID-a, tokom augusta provodi informativnu kampanju «Podizanje svijesti o važnosti vakcinacije sa posebnim fokusom na romsku djecu – IMUNIZACIJA ZA SVAKO DIJETE!».
Ideja je dodatno skrenuti pažnju na značaj vakcinacije djece protiv zaraznih bolesti, značaj borbe protiv dezinformacija i nepovjerenja prema zdravstvenim  radnicima i sistemu. “Pozivamo medije da se pridruže kampanji i preuzmu već kreirane sadržaje sa naše web-strane http://kalisara-ric.ba i sa profila Kali Sara – Romski informativni centar na Facebook-u i Instagramu, ali da i sami kreiraju sadržaje na ovu temu. Ljekare i donosioce odluka pozivamo da blagovremeno i otvoreno odgovore na zahtjeve medija za razgovor i postavljena pitanja.”, naglasava Sanela Bešić , Izvršna direktorica Kali Sara-RIC.

Za više informacija o samoj kampanji možete kontaktirati Sanelu Bešić, izvršnu direktoricu Kali Sara – RIC putem broja telefona +387 33 265 886 ili na email-adresu contact.kalisara.ric@gmail.com.

_______________________________________________________

Ovaj tekst produciran je u okviru projekta Povećanje svjesnosti o važnosti imunizacije sa posebnim fokusom na romske zajednice – Imunizacija za svako dijete! koji provodi Kali Sara – Romski informativni centar u partnerstvu sa CZP „Romalen“ Kakanj i UNICEF-ovim Uredom za BiH, uz finansijsku podršku Centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) i USAID-a.

Posted in Nekategorisano | Komentari isključeni za 19.08.2020. SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

17.08.2020. OBAVEZNA IMUNIZACIJA JE PRIORITET I U PERIODU PANEDEMIJE

Dr. Amra Junuzović Kaljić

Radite sa djecom predškolskog uzrasta – koliko često dolaze djeca koja nisu vakcinisana?
Postoji određena grupacija djece koja nisu vakcinisana i za koje roditelji iz nekih svojih razloga odbijaju vakcinaciju, ali toga je sve manje i manje u posljednje vrijeme. Činjenica je i da je pandemija korona virusa poremetila proces imunizacije. Ali obavezna imunizacija je prioritet i u periodu pandemije jer veći broj djece koja su nezaštićena od vakcina preventabilnih bolesti su u riziku od obolijevanja i nastanka epidemije infektivnih bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom. Sa roditeljima nevakcinisane djece razgovaramo, pozivamo ih i insistiramo na otvorenom razgovoru o njihovim eventualnim dilemama i bojaznima, kako bi došli do najboljeg rezultata, da se imunizacija provede i da su djeca zaštićena.

Istraživanje koje je provela Kali Sara RIC pokazuje da veliki broj nevakcinisane djece ima roditelje koji nisu vakcinisani – kako smo došli do toga, za razliku od vremena Jugoslavije kada je obuhvat vakcinom bio skoro 100 posto?
Prije svega govorimo o različitim uvjetima življenja, različitim načinima donošenja odluke i slično. Bez obzira što je Zakon o zaštiti zdravlja stanovnika od zaraznih bolesti propisao da djeca moraju biti vakcinisana, u vrijeme Jugoslavije smo imali drugačiji režim: roditelji koji nisu vakcinisali dijete su pismenim putem pozivani preko općinski struktura i ukoliko se nisu odazivali – ulazili su u prekršaj i dobili bi prekršajni nalog. Sada toga nema, roditelji imaju drugačiji pogled na odluku hoće li ili neće vakcinisati dijete, a u međuvremenu se pojavljuje jaki utjecaj društvenih mreža, dezinformacije, lični doživljaji imunizacije kao takve,  tumačenja da dijete možemo zaštiti na neki drugi način… Široka dostupnost informacija putem interneta se zloupotrebljava, pojavljuju se influenseri koji govore protiv imunizacije….. Dakle brojni su razlozi ovakvog pogleda i shvaćanja. Mi pedijatri se uvijek u razgovoru s roditeljima pozivamo na odgovornost za zdravlje djece jer pravo na zdravlje je primarno pravo svakog djeteta i treba ga poštovati. Mnogi roditelji se nakon početne  neodlučnosti ipak odluče za imunizaciju.

Na koji način bi vi lično unaprijedili cijeli sistem imunizacije, kako biste se suprotstavili influenserima jer je nevakcinisano dijete problem i za zajednicu i za zdravstvo jer može da širi zarazu?
Zdravlje stanovništva je primarni resurs jednog društva ili zajednice i u tom kontekstu, odgovornost za zdravlje svi moramo podjednako nositi, pa i roditelji koji se dvoume oko toga hoće li svoje dijete vakcinisati ili ne. Osim toga, treba roditeljima predočiti da ulaze u rizik jer ostavljaju dijete nezaštićeno od bolesti koje mogu ostaviti ozbiljne posljedice. Suština je da sa roditeljima treba razgovarati, a onima koji šire dezinformacije o vakcinama se treba otvoreno suprotstaviti i široko educirati stanovništvo o tome zašto je vakcina značajna. U razgovoru s roditeljima uvijek se pozivam i na činjenicu da bez nekih  vakcina ne mogu putovati u određene zemlje. Pa evo i sada sa pandemijom virusa korona civilizacija vapi sa efikasnom vakcinom i zaštitom i ovo je savršeno dobar primjer koliko je značajno biti vakcinisan svim dostupnim vakcinama.

Imate li neke preporuke za institucije sistema vlasti – kako bi oni mogli doprinijeti da sistem bolje funkcioniše jer znamo da ne možemo doći do djece koja nisu upisana u matične knjige rođenih, a morali bismo? Svugdje u svijetu toga ima, posebno u ranjivim populacijama stanovništva, a imate i tradicionalne kulturološke prepreke… Najbolji način je edukacija i pozivanje roditelja lično uz obrazloženje da ako nismo zdravi – trošimo zdravstvene resurse i materijalna dobra na liječenje umjesto da smo se bavili preventivom koja je i lakša i jeftinija. Uostalom možemo uporediti zdravo dijete i ono zaraženo nekom bolešću koja je mogla biti spriječena nekom vakcinom – zdravo dijete je zdravo, a zaraženo dijete može ostati oštećenog zdravlja za cijeli život, a i opasno je za okolinu. Imunizacijska pokrivenost 95 % i više je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije i to je nešto za šta svi moramo ponijeti odgovornost. Moramo pojačati provođenje inspekcijskog nadzora i povećati odgovornost za djecu u vrtićima, školama, kolektivima…Svih!
Pedijatri se i sada u uvjetima pandemije maksimalno trude da vakcinišu što više djece i prioritet su vakcine protiv dječije paralize, difterije, tetanusa velikog kašlja, posebno primoimunizacija, kao i vakcina protiv morbila, rubeole i parotitisa. Organiziramo imunizaciju tako da izbjegavamo masivne kampanje, naručujemo pacijente i roditelje po terminima da bi izbjegli gužve jer to nam je prioritetna zdravstvena usluga u vrijeme Covida19.

Fotografija preuzeta sa portla Klix.ba

_______________________________________________________

Ovaj tekst produciran je u okviru projekta Povećanje svjesnosti o važnosti imunizacije sa posebnim fokusom na romske zajednice – Imunizacija za svako dijete! koji provodi Kali Sara – Romski informativni centar u partnerstvu sa CZP „Romalen“ Kakanj i UNICEF-ovim Uredom za BiH, uz finansijsku podršku Centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) i USAID-a.

Posted in Nekategorisano | Komentari isključeni za 17.08.2020. OBAVEZNA IMUNIZACIJA JE PRIORITET I U PERIODU PANEDEMIJE

11.08.2020. I MI PEDIJATRI VAKCINIŠEMO SVOJU DIJECU!!!

Dr. Belma Krdžalić Zečević, pedijatrica

Belma Krdžalić Zečević je pedijatrica koja već 15 godina radi s djecom, a posljednjih devet godina je specijalistica pedijatrije za predškolski uzrast. Veliki je izazov raditi s djecom, svaki dan doživite neko novo čudo! Prelijepo je, oni su zahvalni pacijenti koji vam svaki dan prirede novo iznenađenje i smatram da je svako ko radi s djecom na neki način privilegovan, kaže Krdžalić Zečević.

Koliko često se događa da vam na pregled iz bilo kog razloga dođu nevakcinisana djeca?
Prilično često. Oni uglavnom dolaze zbog bolesti koje nemaju veze s vakcinom. Svaku put kada dođu mi s roditeljima obavimo razgovor i o vakcinama – ne vršimo pritisak na njih, ali im ostavimo prostora da razmisle i dođu ponovo. Mogu nas pitati što god žele, a mi pokušavamo naći način da gradimo međusobno povjerenje kako bi došli do zajedničkog cilja – vakcinacije što je jako važno za zdravlje djeteta i njegovu budućnost.

Šta se najčešće pokaže kao razlog za nevakcinaciju djeteta?
Najčešće nije problem to da roditelji ne žele vakcinu, nego jednostavno ne stižu. S jedne strane – nemaju vremena, ali s druge strane djeca, pogotovo ona koja idu u vrtić, često imaju temperaturu ili im curi nosić i teško je naći dane kada je dijete sasvim zdravo, a sada imamo i koronu… Roditelji obećaju da će vakcinisati dijete i mi se trudimo da ih podsjetimo, da ih pozovemo telefonom ili oni nas… Trudimo se da ostanemo u kontaktu.  Dakle najčešće se radi o nekim praktičnim razlozima.  Ima i slučajeva da je nekom daleko dom zdravlja, nekom parking..Imate majku koja zaista nema vremena jer ako ima, recimo, četvoro djece, a muž možda radi u smjenama – ona nema s kim ostaviti drugu djecu kako bi jedno dijete  dovela na vakcinu.

Kako kao pedijatar razumijete pad obuhvata vakcinacijom u odnosu na prije dvadeset ili više godina? Kako razumijete nepovjerenje u ljekare i vakcinu, kao smo došli do toga?
Živimo u vremenu u kojem imamo veliki broj medija i na svakom koraku možemo čuti ili čitati razne informacije ili video-klipove i za i protiv vakcina i na žalost – roditelji se nekako brže i lakše informišu preko interneta, gledaju video-klipove koji govore protiv vakcina koji su njima interesantni, tekstovi protiv vakcina su napisani jednostavnim jezikom i razumljiviji su od stručnih članaka u specijalizovanim časopisima ili emisijama. Dakle živimo u novom dobu gdje neki roditelji radije usvajaju nepouzdane infòrmacija s interneta ili od prijatelja nego od ljekara i na osnovu njih donose odluku da li će njihovo dijete biti vakcinisano. Voljela bih da roditelji shvate da informacije o zdravstvenom stanju njihovog djeteta i o vakcinama trebaju tražiti isključivo kod ljekara, pedijatra i da mi uvijek, ali baš uvijek, i kada je najveća gužva, imamo vremena za razgovor. Roditelji mogu prvi put doći da se informišu i bez djeteta.  Pedijatar je jedina prava adresa!

Rekli ste da roditelji sami odlučuju da li će dijete biti vakcinisano ili ne – da li je to prihvatljiv pristup?
Vakcinacija je obaveza propisana zakonom i to je veoma važno naglasiti. Mi nemamo još uvijek pravilo da škole ili vrtići ne primaju djecu koja nisu vakcinisana, a ako primite dijete koje nije vakcinisano i ako ono dobije, naprimjer krzamak, a u posljednje vrijeme imamo dosta nevakcinisane djece koja obolijevaju od toga, ono će munjevitom brzinom raširiti zarazu i među djecom koja nisu vakcinisana jer nisu u dobi za tu vakcinu.  Dijete ne bi trebalo krenuti u vrtić ili u školu dok ne završi redovnu vakcinaciju koja je obavezna.

Šta ljekari mogu uraditi da unaprijede situaciju jer oni su praktično prvi na udaru povećanog broja zaražene djece?
Mi smo zaduženi da ukažemo na zdravstveni značaj vakcinacije, da im objasnimo, ako treba i više puta, zašto je vakcina važna i na koji način štiti dijete, da je prijatelj djece i da je spasila čovječanstvo. Mi bi mogli povremeno držati i predavanja  ili prezentacije o vakcinama zainteresovanim roditeljima koji tada mogu postaviti pitanja, ali svi zainteresovani mogu doći u naše ambulante kad god žele. Činjenica je da veliki broj roditelja vakciniše svoju djecu, problem je u nekim populacijama, prvenstveno među Romima  kojima smo možda manje dostupni jer nemaju zdravstveno osiguranje ili možda ne razumiju značaj.

Šta biste vi rekli nekoj porodici koja je možda zapustila svoje obaveze s vakcinisanjem djece?
Rekla bi im da prvo dođu na razgovor i pregled, sistematski pregled gdje mi procijenimo razvoj djeteta, razvojne faze i onda poslije toga razgovaramo o vakcini. Vrlo je bitno međusobno povjerenje, da roditelj i ljekar ostvare povjerenje i da im onda objasnimo da će vakcina zaštiti dijete od mnogobrojnih problema. Evo sada s koronom vidimo kako svijet izgleda kada nemamo vakcinu protiv neke bolesti. Sve velike sile se bore da je pronađu, ali za našu djecu je važno da dobiju one vakcine koje su u redovnom programu vakcinacije i imunizacije u BiH. 

U Srbiji su neke javne ličnosti koje su govorile protiv vakcina pozvane na saslušanje u tužilaštvo – u BiH nemamo takih slučajeva, ali imate li neku preporuku za roditelje i za novinare kako da se bore protiv lažnih vijesti, pseudonauke i pseudonaučnika?
Sve o vakcinama treba uvijek pitati samo stručne ljude, a to su ljekari, oni koji rade s vakcinama. Vrlo je pogrešno inetrvjuisati osobe koje se ne bave tom strukom, to je kao kada bih ja govorila o ekonomiji za koju nisam obrazovana. Jedinu pravu informaciju uvijek treba potražiti od ljekara.

U javnosti imamo podjelu na one koji su za vakcine i protiv i među ovima koji su protiv je mnogo popularnih osoba – kako se u tom kontekstu nepoznati  pedijatar ili pedijatrica može izboriti za pažnju i povjerenje?
Jednostavno: neka se svi sjete epidemije morbila iz 2019. godine,  bolesne djece i smrtnih slučajeva – gdje su tada bili ljudi koji su govorili protiv vakcina? Ta epidemija se desila upravo zbog velikog broja nevakcinisane djece i zato je potrebno podići svijest ljudi o važnosti vakcinacije.

Možete li primiti dijete koje nema nikakav dokument, ali je bolesno ili nije vakcinisano?
Mi smo tu da pomognemo. Samo je važno da kada dođu da imaju ili kod nas  otvore zdravstveni karton. Mi uzmemo podatke o dosadašnjim bolestima ili već primljenim vakcinama i počinjemo liječenje ili vakcinaciju.

Kao pedijatar niste dio procedure nabavke vakcine, ali da li i kako provjeravate ili procjenjujete kvalitet vakcine?
Ono što mogu odgovorno reći jeste da mi u BiH imamo najkvalitetnije vakcine koje se mogu naći na tržištu u EU, nabavljene su od najboljih farmaceutskih kompanija u EU i mi ne sumnjamo u njihov kvalitet jer one na putu do pacijenta prolaze rigorozne kontrole. I mi pedijatri, i ja i moje kolege, svoju djecu vakcinišemo njima.

_______________________________________________________

Ovaj tekst produciran je u okviru projekta Povećanje svjesnosti o važnosti imunizacije sa posebnim fokusom na romske zajednice – Imunizacija za svako dijete! koji provodi Kali Sara – Romski informativni centar u partnerstvu sa CZP „Romalen“ Kakanj i UNICEF-ovim Uredom za BiH, uz finansijsku podršku Centra za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) i USAID-a.

Posted in Nekategorisano | Komentari isključeni za 11.08.2020. I MI PEDIJATRI VAKCINIŠEMO SVOJU DIJECU!!!