25.03.2023. Trening na temu socijalne pravde: Trgovina ljudima je i pitanje društvene pravde

Predrasude i stereotipi su pokretačka snaga negativnog odnosa većine, samim tim i društva, prema pripadnicima manjina odnosno svega što je u kulturološkom, pa i širem ambijentu, drugačije.

Pripadnici manjina, a posebno Romi u Bosni i Hercegovini doživljavaju predrasude, a ponekad i diskriminaciju tokom obrazovnog procesa. To je uticalo da dio djece, posebno one najsiromašnije, završi u „kandžama“ trgovine ljudima.

Upravo zbog toga u sklopu projekta „ Jačanje lokalnih kapaciteta u borbi protiv trgovine ljudima u BiH“ Kali Sara-Romski informativni centar, organizovala je dvodnevni trening „Obrazovanje za društvenu pravdu“ na kojem je učestvovalo više od 45 polaznika, iz osnovnih i srednjih škola iz SBK i ZDK.   

Miroslava Marjanović, psihologinja i međunarodna trenerica obrazovanja za društvenu pravdu, koja je vodila trening, kaže da je trgovina ljudima, pored toga što je krivično djelo, i  pitanje društvene pravde.

„Osobe koje su žrtve trgovine ljudima nisu nasumične, već su dio populacije koja je postala ranjiva zbog ekonomske nepravde, rasne, etničke, rodne diskriminacije ili bilo kojeg drugog ugnjetavanja. Iz tog razloga trening društvene pravde radi na osvješćivanju većinske populacije o dijelovima identiteta koji nas čine ranjivima i potencijalnim žrtvama trgovine ljudima. Najčešće razgovaramo o djeci romske nacionalnosti koja prose na ulici, a koja su preko višestrukih dijelova identiteta potencijalne žrtve trgovine ljudima: boja kože, nacionalna pripadnost, uzrast, manjinski jezik, obrazovanje i socio-ekonomski status. Osim prosjačenja razgovarali smo i na temu ranih brakova, koji takođe mogu biti i često jesu prikriveni slučajevi  trgovine ljudima“, rekla je Marjanović.

Trenerica takođe ističe da radionica vodi učesnike prema načinima na koje mogu biti saveznici djeci koja su potencijalne žrtve trgovine ljudima.

„Ne treba da ostanemo zarobljeni u sopstvenim stereotipima i predrasudama vezanim za manjine u društvu i samim tim spriječeni da ne reagujemo onako kako bismo da se neko od nama sličnih iz večinskih naroda našao u takvoj situaciji. Treba da poduzmamo preventivne radnje u svakom slučaju kako bi spriječili da djeca imaju što manje šanse da postanu žrtve trgovine ljudima“, ističe Marjanović.

Trening se bazirao na interakciji. Polaznici su imali priliku da na živopisan način razgovaraju o rješavanju  hipotetičkih i stvarnih slučajeva koji tretiraju odnos prema različitosti.  

Jedna od polaznica radionice Larisa Hrnjić, pedagoginja u Mješovitoj srednjoj školi u Vitezu smatra da je škola mjesto u kojem trebamo njegovati različitosti.

„Ova radionica nam je pomogla prije svega da spoznamo gdje svi griješimo, ustvari gdje su nam minusi. Kroz vrhunsko predavanje naših predavača, zabavan i ozbiljan rad, shvatili smo koliko ponekad znamo biti nepravedni i suditi ljudima bez da išta o njima znamo. Stečeno znanje svakako ćemo nastaviti primjenjivati u svom radu i sa svojim učenicima, te u narednom periodu planiramo uraditi slična predavanja i radionice u našoj školi.  Ono što smo potvrdili je da se stereotipi i predrasude trebaju na vrijeme spriječiti. Shvatili smo da korak po korak prihvatimo različitosti i da to trebamo učiti i našu djecu“, rekla je Hrnjić.  

Rasema Sejdić, iz osnovne škole Han Bila u Travniku kaže da kao pedagogica nastoji toleranciju razviti kod djece.

„Trening je pomogao da u kolektivnom radu kroz zanimljive primjere pokažemo našu kreativnost kako pri razumijevanju elemenata sterotipa i predrasuda,  tako i kako da to novo znanje prenesemo u radu sa djecom. Svi mi smo, neko manje, nego više, doživjeli neki vid predrasuda. Djeca su u većem riziku da postanu žrtve, i tu je naša uloga kao osoblja u školama veoma važna“, rekla je Sejdić.  Istakla je i da njena škola ima usvojen Akcioni plan za prevenciju nasilja i diskriminacije, a da ovakvi treninzi mogu doprinijeti da se postulati iz takvih dokumenata mogu efikasno i kreativno provesti.

Miroslava Marjanović kaže da sve polazi iz porodice, i dobro i loše, ali da se te društveno neprihvatljive stvari mogu korigovati i tokom života.

„Mi usvajamo neki sistem porodičnih vrijednosti, ovakav ili onakav, koji nam usađuju od malena.  I svi kasnije dolazimo u sistemsko obrazovanje. I tu obrazovanje može da odigra ključnu ulogu zato što djeca kada počnu da razvijaju vlastito mišljenje, negdje od 11. godine pa naviše, onda zapravo počinju da preispituju sistem vrijednosti, pa i porodičnih vrijednosti i sve ono u što su vjerovali do tada. I tada mi, kao neko ko radi sa djecom, možemo da utičemo na promjenu stavova ako oni nisu kakvi  bi mi željeli u društvu. Npr, ako je dijete došlo iz neke zatvorene porodice, netolerantne, koja ne prihvata drugog i drugačijeg, škola tu može da odigra važnu ulogu radeći sa djetetom, ali i edukujući roditelje da postanu tolerantniji “ kaže Marjanović.

Ova aktivnost je realizovana u sklopu projekta pod nazivom „Jačanje lokalnih kapaciteta u borbi protiv trgovine ljudima u BiH“ koji implementira World Vision BiH u partnerstvu sa udruženjima “Kali Sara – Romski informativni centar” i “Zemlja djece“. Projekat finansijski podržava Državni sekretarijat SAD.